Od pojave virusa do sada, možda smo više naučili o ljudima nego o virusu
Učinci aktualne pandemije na ekonomsku situaciju vrlo su jasni, tj. mjerljivi. A takve podatke mi i volimo. Dokazani su i izraženi u brojkama pa ih zato doživljavamo kao ozbiljne stvari vrijedne naše pažnje, a suha usta, lošu probavu, razdražljivost i provale emocija ostavljamo u drugom planu. No to su simptomi stresa koji se već mjesecima gomila.
Ljudski organizam nije razvijen za nošenje s kroničnim stresom, nego za kratkoročne prijetnje koje se riješe i potom slijede standardne aktivnosti i normalan život. Instinkt nas tjera na borbu jer ne možemo pobjeći, energizira tijelo da nešto učini, ali pošto je opasnost kronična i na više razina, ne znamo što učiniti i ostajemo trajno pod utjecajem nedefinirane prijetnje.
Naš imunološki sustav pada i od stresa i nedovoljno sna. U okolini je sve više izmorenih ljudi koji sliče zombijima jer se vrte u začaranom krugu. Opasnost koja udara na svim razinama, a ne znamo niti koliko će trajati niti kako je riješiti, izmara čovjeka koji potom po noći ne spava kvalitetno i stoga se danju ne može boriti s dnevnim obvezama niti vlastitim emocijama pa dolazi do emocionalnih izljeva.
Emocije su na površini i sve češće svjedočimo plaču, ljutnji, svađi… Važno je znati da su ove emocije savršeno normalne i da nisu znak slabosti, kao i to da niste jedini u tome. Kod upravljanja vlastitim emocionalnim stanjem, jedan od koraka je i upravljanje okolinom odnosno informacijama koje dolaze izvana. S mobitelom koji je stalno u rukama, opasnost da postanemo ovisni o vijestima, itekako je stvarna. Najnovije vijesti na dohvat su ruke, no zapitamo li se koliko su one točne i moramo li uopće sve saznati odmah? Nadalje, iako nas vijesti informiraju, one također podsjećaju i potvrđuju na opasnost koja nam prijeti i tako „dolijevaju ulje na vatru“ i pojačavaju tjeskobu.
Stres je toliko saživio s nama da je postao naš sastavni dio i ne uočavamo gdje završavamo „mi“ i počinje stres. Rješenje nije u okretanju glave od „stvarnog stanja“ i „misliti pozitivno“ jer ako si samo govorimo „ne želim biti pod stresom“ upravo tada je fokus na stresu i tjeskoba samo raste već promišljenom balansiranju između onoga što moramo i onoga što nam je potrebno.
Sada je idealno vrijeme za obnovu i produbljivanje odnosa
Navikli smo prošlost uspoređivati sa sadašnjošću i tako predviđati budućnost, ali smo sada u razdoblju nepoznatog i jedino što možemo je naučiti nositi se s tim. Jedan od načina je fizičko distanciranje koje se zahtijeva od nas, no nikako ne i socijalno distanciranje. Dapače, upravo sada je idealno vrijeme za obnovu i produbljivanje odnosa.
S razlogom je samica najoštrija kazna u zatvoru. Vrijeme koje sada moramo provesti održavajući siguran razmak, vrijeme je koje bi trebali iskoristiti da se prisjetimo pravih vrijednosti i telefonima damo novu misiju. Obitelj je temelj društva, kakva god ona bila i baš bi sada trebali nazvati članove obitelji, prijatelje i one za koje znamo da su usamljeni.
Maknemo li na tren fokus sa sebe i potisnemo ponos, priznat ćemo si da poruka i smajlić na društvenim mrežama održavaju samo površne odnose. Tehnologija nam je omogućila video pozive pa smo blagoslovljeni da čujemo boju glasa, vidimo sjaj u očima i položaj tijela naših voljenih bez obzira gdje se nalazili. Svrha emotikona je da predstavlja emocije, ali ih ne može nadomjestiti. Jer, ne zaboravimo, većina komunikacije je neverbalna i puno više možemo iščitati iz 5 min razgovora „oči u oči“ odnosno preko video poziva, nego iz sat vremena dopisivanja. Trenutak je za nove načine povezivanja i usvajanje novih navika.
Dnevne rutine i obveze daju nam osjećaj strukture i smisla, a mnogi se sada nalaze u situaciji kada su izgubili posao i ostali usamljeni. I najhrabrije to malo poljulja dok kod drugih to zakotrlja lavinu koja vodi do tjeskobe i depresije. Ta dva stanja treba razlikovati kako bi znali na koji način se nositi s njima. Osjećaj tjeskobe nas tjera da učinimo nešto i umjesto da bježimo od njega shvatimo ga kao pokretača. Socijalna izolacija može dovesti do narušenog samopouzdanja i empatije te osjećaja bezvrijednosti. Kada se život promijeni, potrebno je ponovno uspostaviti strukturu i shvatiti da je pravo vrijeme za redefiniranje kako bi se izvuklo najbolje iz trenutne situacije.
Ne zaboravite da vas promatraju i drugi u svemu ovome. Tu su vaša djeca kojima usađujete vrijedne životne lekcije o pobjedama i porazima dok odabirete s njima provesti večer pjevajući karaoke ili o solidarnosti uključujući video poziv da bi kolegicu pitali kako je pošto znate da je usamljena.
Promjene su sastavni dio života. Možda nam se ponekad čini kako se stvari nikad neće vratiti u normalu, ali i ovo je samo jedno poglavlje u knjizi života.
Pročitajte i:
Dijagnoza društva
Filteri i ego
Kako uspješno komunicirati?
