Lijekovi su postali brzo rješenje. No, umjesto izlaza, mnoge uvode u začarani krug, gdje ovisnost o lijekovima postaje dio svakodnevice, ostavljajući ih još iscrpljenijima i tjeskobnijima. Zašto se farmakoterapija lako prepisuje, a teško prekida? Može li se mentalno zdravlje zaista pronaći u kutiji tableta ili je vrijeme da preispitamo svoj pristup i potražimo dugotrajnija rješenja?

Zamka brzih rješenja

Nikada se više nije govorilo o važnosti mentalnog zdravlja, a istovremeno nikada više ljudi nije patilo od depresije, tjeskobe i kroničnog stresa. U ovom novom normalnom, gdje se sve manje vremena posvećuje sebi, djeci i obitelji, a sve više juri za obavezama i vanjskim pritiscima, mnogi posežu za lijekovima kao rješenjem. No takva filozofija nigdje ne vodi osim u bolest. Ono što je trebalo biti privremena pomoć, postalo je doživotna potreba, a mnogi su nesvjesno upali u začarani krug ovisnosti.

Ovisnost o psihofarmacima raste ne samo među onima koji pate od težih psihičkih poremećaja, već i među ljudima koji su se prvotno suočavali s blagim anksioznim epizodama ili nesanicom. Jesu li lijekovi sami po sebi problem ili je problem način na koji ih koristimo?

Kako lako ući u začarani krug – dvije priče iz prakse

Maja – nesanica koja je postala kronična ovisnost

Maja, 34 godine, majka dvoje djece, započela je s Normabelom zbog nesanice. Liječnik joj je rekao da će ga koristiti samo nekoliko tjedana dok se ne stabilizira, no nakon nekoliko mjeseci više nije mogla zaspati bez njega. Kada je pokušala prestati, pojavili su se simptomi ustezanja – tjeskoba, drhtavica i panika. Sada, tri godine kasnije, osjeća se gore nego na početku i ne zna kako izaći iz tog začaranog kruga. Uz to, uzima lijekove za nesanicu, ali i dalje spava nedovoljno, a ujutro se budi iscrpljena, zabrinuta i bez energije za novi dan.

Ivan – lijek za stres koji je postao svakodnevna potreba

Ivan, 41 godina, uspješan menadžer u korporaciji, zbog pritiska i stresa na poslu dobio je Xanax kako bi se lakše nosio s pritiskom. Mislio je da će mu pomoći privremeno, ali sada mu ni povećana doza ne donosi mir. Gubi koncentraciju, zaboravlja stvari i osjeća se emocionalno otupljeno. Više ne zna kako pronaći unutarnju ravnotežu bez lijekova.

Do trajnih rezultata ne dolazi se prečacem

Ovi primjeri nisu iznimke, oni su pravilo. Svakodnevno se susrećemo s ljudima koji su u potrazi za brzim rješenjem završili u začaranom krugu lijekova. No istina je da prečaci ne vode do trajnih rezultata.

Problem je što se ljudima to ne da jer imaju neke druge prioritete koji su ih i doveli do takvih stanja.

Lijekovi ne rješavaju problem, već ga produbljuju

Antidepresivi i anksiolitici nikada nisu bili dostupniji, a istovremeno nikada više ljudi nije patilo od depresije i anksioznosti. Klijenti sve češće dolaze s pitanjima o lijekovima koje uzimaju godinama. Neki ne znaju ni kako su počeli, ali znaju da bez njih više ne mogu funkcionirati. Ono što je započelo kao privremena pomoć postalo je trajna potreba.

Živim na relaciji Belgije i Hrvatske te često boravim u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje sam kroz stručne edukacije stekla dublji uvid u ovu temu.

Mnogi pacijenti nisu svjesni da se anksiolitici poput benzodiazepina ne bi smjeli koristiti duže od četiri tjedna zbog visokog rizika od ovisnosti, dok se antidepresivi obično koriste minimalno šest mjeseci do godinu dana, ali uz stalnu procjenu liječnika.

U Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu situacija je drugačija. U tim zemljama liječnici su oprezniji u propisivanju psihofarmaka i prioritet daju psihoterapiji, promjeni načina života i neinvazivnim metodama. Do lijekova se tamo teže dolazi – potrebno je proći više pregleda i konzultacija i sveobuhvatne dijagnostike iz krvi prije nego što pacijent dobije recept, a njihovo dugotrajno korištenje strogo se kontrolira.

Povezano: Sva lica depresije

Znanstveno potvrđene posljedice dugotrajne upotrebe psihofarmaka

Dugotrajna upotreba anksiolitika (posebno benzodiazepina) i antidepresiva može imati ozbiljne posljedice na mozak i druge organe. Smatra se da dugotrajna upotreba znači korištenje benzodiazepina duže od 4-6 tjedana i antidepresiva duže od godinu dana, iako neki pacijenti ostaju na njima i desetljećima. Evo nekih posljedica koje sam izdvojila – znanstveno dokazani:

Posljedice na mozak:

• Oštećenje hipokampusa, ključnog za pamćenje i učenje, što povećava rizik od demencije i kognitivnog propadanja.
• Smanjena neuroplastičnost, što otežava prirodnu prilagodbu na stresne situacije.
• Povećana osjetljivost na stres i anksioznost nakon prestanka uzimanja, što može dovesti do povratnog efekta i još većeg straha i nesigurnosti.
• Sindrom ustezanja, koji uključuje nesanicu, paniku, depresiju, tremor i dugotrajne promjene raspoloženja.

Posljedice na tijelo:

• Oštećenje jetre i bubrega, jer se lijekovi metaboliziraju kroz te organe, a dugotrajna upotreba može uzrokovati njihovu disfunkciju.
• Hormonalna neravnoteža, jer antidepresivi mogu utjecati na razinu kortizola i drugih hormona povezanih sa stresom.
• Povećan rizik od metaboličkog sindroma, uključujući pretilost, inzulinsku rezistenciju i povišen krvni tlak.
• Smanjena gustoća kostiju, što povećava rizik od osteoporoze.

Istraživanja potvrđuju negativne posljedice dugotrajne upotrebe psihofarmaka. Studija objavljena u British Journal of Clinical Pharmacology pokazala je da dugotrajna upotreba benzodiazepina povećava rizik od demencije za 50 %. Istraživanje objavljeno u JAMA Psychiatry istaknulo je da antidepresivi mogu smanjiti neuroplastičnost i otežati prirodni oporavak od depresije. The Lancet Psychiatry objavio je analizu koja upozorava na rizike povezanosti benzodiazepina s povećanom smrtnošću i padovima kod starijih osoba.

Prečaci ili dugoročno rješenje? Pitanje izbora i odgovornosti

Unatoč ovim saznanjima, mnogima je očito lakše posegnuti za prečacem nego se ozbiljno uhvatiti u koštac s problemom na zdraviji način, koji može biti sporiji, ali dugoročno učinkovitiji. Naravno, postoje situacije u kojima su psihofarmaci nužni, no ključno je pitanje mjere, nadzora i kontrole kako bi se izbjegle teške posljedice koje donosi njihova neselektivna i dugotrajna upotreba.

Povezano: Ako želite živjeti duže i kvalitetnije i na tom putu ne izgubiti sebe, slijedite ove naputke

Zašto broj pacijenata raste?

Dok broj ljudi na ovim lijekovima eksponencijalno raste, ključno pitanje koje sam si postavila jest – zašto? Nažalost, mnogi ne shvaćaju da lijekovi, pa tako i oni o kojima ovdje govorim, ne rješavaju uzrok problema, već samo privremeno maskiraju simptome.

Razlozi za sve veću upotrebu lijekova su mnogobrojni. Ja sam detektirala sljedeće koji stoje u podlozi kao uzroci:

• Problemi u obitelji i vezama – disfunkcionalni brakovi, narušeni odnosi s partnerom ili djecom, emocionalna hladnoća, konflikti i nezdravi obrasci ponašanja koji stvaraju kronični stres i iscrpljenost, tjerajući ljude da posegnu za farmakološkim rješenjima umjesto da se uhvate u koštac s pravim uzrocima problema.
• Emocionalna ranjivost i psihička nestabilnost – osobe s narušenom unutarnjom ravnotežom postaju podložnije stresu, koji ih dodatno iscrpljuje i gura prema lijekovima umjesto prema trajnim, korjenitim promjenama.
• Društveni pritisak – nametnuta potreba da uvijek budemo produktivni i „funkcionalni“ često nas tjera da potisnemo vlastite emocije umjesto da ih proradimo i pronađemo održiva rješenja.
• Brzi tempo života – nedostatak vremena i prostora za kvalitetnu brigu o sebi vodi do toga da se simptomi anksioznosti i depresije rješavaju na najbrži način, umjesto da se istraže i razrade njihovi dublji uzroci.
• Normalizacija farmakoterapije – u današnje vrijeme lakše je dobiti recept nego posvetiti se procesu osobnog rasta i suočavanja s vlastitim unutarnjim konfliktima.
• Nedovoljna edukacija – mnogi nisu svjesni da dugotrajna upotreba lijekova može dovesti do fizičke i psihičke ovisnosti, narušiti prirodnu otpornost mozga i tijela te otežati kasniji oporavak.

Sve u svemu, kombinacija ovih faktora stvara začarani krug u kojem lijekovi postaju „brzo rješenje“, ali dugoročno donose više problema nego koristi.

Prava promjena zahtijeva rad na sebi

Mentalno zdravlje ne može se postići samo tabletama – potrebno je mijenjati životni stil kako bi tijelo i um imali temelje za dugoročnu stabilnost. Bez dubokog rada na sebi, bez razumijevanja vlastitih emocija i obrazaca ponašanja, nema trajne promjene. Prava promjena podrazumijeva:

• Kvalitetan san i regeneraciju, jer nedostatak sna drastično povećava anksioznost i depresiju.
• Pravilnu prehranu bogatu omega-3 masnim kiselinama, vitaminima i mineralima koji podržavaju mozak.
• Redovitu tjelesnu aktivnost koja dokazano smanjuje stres i poboljšava raspoloženje.
• Psihoterapiju i dubinski rad na sebi, kako bi se istražili uzroci problema, a ne samo ublažavali simptomi.
• Podržavajuću okolinu – kvalitetni odnosi, zdravi radni uvjeti i usklađenost s vlastitim vrijednostima ključni su za mentalnu stabilnost.

Povezano: Saznajte kako nesvjesno zagađujete i ubijate svoj mozak

Prava rješenja nisu jednostavna ni brza, ali su trajna

Za istinski sretniji i zdraviji život nema instant rješenja – potrebna je predanost i trud. Lijekovi mogu biti privremena pomoć, ali bez sustavnog pristupa postaju zamka iz koje se teško izlazi. Razvija se ovisnost o lijekovima. Vrijeme je da se zapitamo – liječimo li problem ili ga samo guramo pod tepih?

www.focusin-holisticlifestyle.com