Kao što možda znate, radim u vrtiću i koliko god mi odrasli mislili da smo prerasli vrtić, djeca nas često znaju iznenaditi svojim idejama, vizijama i promišljanjima.
Naše drugo dijete (Luka) ima nešto više od 4,5 godine i jako je ponosan na pjesme koje uče u vrtiću, u zadnje vrijeme posebno na pjesmu „Dani“ Zdenke Vučković. Nakon što ju je otpjevao jedno sto puta, pjesma je svima u kući ušla u uho. No ono što me posebno dirnulo je njegovo objašnjavanje pjesme Esteri (naše treće dijete, skoro 3 godine).
On njoj tumači da svatko od nas može naći sreću, radost i ljubav kad ih dijeliš s prijateljima. Kakav zaključak djeteta koje još nema 5 godina. Zaključak kojeg ni mnogi odrasli nisu svjesni ili ga svjesno ignoriraju.
U takvim trenucima djeca mi vrlo često izmame suze radosnice (Luka ih zove suze u sreći), jer uživam u njihovim izjavama, humoru, zaključcima i često me pogode u neku emotivnu žicu.
Dopustite sebi biti emotivni
Dopustite sebi biti emotivni. Dopustite sebi da vas djeca nečemu nauče ili vas barem podsjete na ovakva „životna“ pravila. Dopustite sebi pokoju suzu. One su jako dobre kao terapijska tehnika.
Ne skrivajte suze od djece, jer time ih inače učimo da je plakanje nešto loše, da plaču samo oni slabi. U stvarnosti plaču i jaki. Oni najjači. Jer da bi postali jaki, morali su proći kroz mnoge osobne i životne borbe koje su na njima ostavile trag. Ožiljke koji govori da su ispod svog oklopa i dalje samo ljudi.
„Suze su poput oluje – poslije njih čovjek je uvijek mirniji“
I. S. Turgenjev
Vrlo sam zahvalan Bogu što mi je poslao djecu u život, na to što mi ih je povjerio ovdje na Zemlji. Iako sam odrastao bez oca, nisam dozvolio da me to u nekom smislu oblikuje u lošem smjeru ili poljulja moju vjeru u vlastitu sposobnost odgajanja i voljenja djece.
Svi vi koji ste odrasli bez jednog od roditelja ili ste dijete rastavljenih roditelja i možda sumnjate u sebe, u svoju sposobnost predavanja i svjesnog odricanja zbog djece, uvjeravam vas da vi imate moć nad tim.
Sve što se dogodilo u prošlosti, nepromjenjivo je i kao takvo ne treba biti predmet ulaganja vaše snage i napora. Sadašnjost je ono što je bitno, jer mi u sadašnjosti donosimo izbore koji utječu na našu budućnost.
Naša prošlost ne utječe na našu budućnost, osim ako joj mi to svjesno ne dozvolimo. Životom u sadašnjosti mi prihvaćamo stvari koje su nam se dogodile u prošlosti i pokušavamo ih prihvatiti, iz njih naučiti i nadrasti ih.
Vjerujem da svi imate određene situacije iz prošlosti s kojima se teže nosite, no one ne smiju biti vaš zatvor, vaš promašaj, već situacije iz kojih crpite snagu.
Situacije koje ste vi proživjeli, preživjeli i nakon kojih ste vi dan danas ovdje. Baš ovakvi kakvi jeste. Oblikovani u osobu kakva danas jeste. Upravo zbog svega toga ste vrijedni ljubavi, ne usprkos tome, nego zbog toga.
Dante Alighieri kaže da su najljepši cvjetovi oni koji su niknuli na korijenu boli. Zato prihvatite situacije boli i tjeskobe u svom životu, ne sramite ih se, ne bježite od njih jer gdje god pošli, one idu za vama.
Zašto ne biste okrenuli situaciju? Prihvatiti da je upravo tako trebalo biti i nikako drukčije. Možete li vi biti ti koji će se okrenuti prema tim situacijama i suočiti se s njima? Rane koje krijemo sporo i teško zacjeljuju. Ništa se ne rješava samo od sebe, budite svjesni toga.
Svaki dan koji nam je poklonjen je novi dan za izazvati same sebe na promjenu. Usudite se promijeniti.
