U Kini je nosač vode imao dvije velike glinene posude za vodu koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela. Iz oštećene posude voda je curila cijelim putem prema kući.

Cijela posuda bila je ponosna svojim radom jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a oštećena se posuda zbog toga sramila.

Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: “Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.”

Nosač joj odgovori: “Jesi li primijetila da cvijeće cvate samo na tvojoj strani, ali ne i na strani cijele posude? To je zato što sam znao za tvoj nedostatak i posijao sam cvijeće na tvojoj strani puta. Svaki si dan ti to cvijeće zalijevala. Već dvije godine berem to čudesno cvijeće koje mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, ne bi bilo cvijeća koje bi me radovalo.”

Svi se mi ponekad osjećamo kao ova oštećena posuda. Zahvalna sam što sam kroz logoterapiju od oštećene posude izrasla u nosača vode onima koji još ne uviđaju svoju pravu vrijednost.

Vedrana Nucak, mag.cin., kineziterapeut i logoterapeut

Povezano: Gluha žaba – inspirativna priča