Mozak ima prirodnu potrebu isključiti se i fokusirati na jednu temu. Ne može vam sve biti jednako važno. Izvucite jednu najbitniju stvar i dvije podbitne, tu se zaustavite. Vjerujte, ostat ćete smireni i zadovoljni.
„Pogledaj mama što sam naučila.“
„Da, gledam te.“
„Ne, ne gledaš me, zapravo gledaš u mene, ali me ne vidiš, kao da si negdje odlutala.“
„Pa, gledaj, u pravu si. Trudim se vidjeti te, no misli su mi zaokupljene jednim problemom. Prošli sam mjesec imala izdatke za popravak plinskog bojlera i sada ti nemam dati za izlet. Učiteljici treba predati novce do sutra, a meni je plaća tek za tri dana. Eto, o tome razmišljam.“
„Ma, dobro mama, neću ići na izlet ili ćemo pitati baku. Ma ne, reći ću učiteljici da sam ja zaboravila sva tri dana, pa nek mene opominje. Ej, gledaj me sada što sam naučila.“
Sad sam je tek mogla pratiti pozorno. Naučila je izvoditi most s tijelom bez upotrebe ruku. Fenomenalno! Znam koliko se dugo trudila da to savlada.
„Bravo, malena, još jedna vještina svladana.“
„A gdje su moje vještine? Što sam ja novo naučila“ – pitam se.
Naučila sam da mogu biti djelotvorna tek kada se fokus skrene s nebitnih i proganjajućih tema.
Raspršenost me koštala
Kad sam otvarala svoj obrt i krenula u edukacijske usluge imala sam tu “lošu” naviku. Ona vjerojatno dolazi još iz djetinjstva. Bila sam vrlo, vrlo znatiželjno dijete, a danas jednako tako, samo se drugačije zove, veliko dijete. Koliko god je to lijepo i pohvalno imati dijete koje sve interesira, za razliku od nezainteresiranog, na kraju je to ipak veliki problem. Da sam rođena 20 godina kasnije vjerojatno bi mi pripisali neki hiperaktivni poremećaj.
Pronašla sam u sebi problem. Primam se samo onog što mi je full zanimljivo i upadam u taj oblak. Kad se u njemu iscrpi stopostotna energija, ponestaje ideja i mašte, te postaje zamorno. No nije samo to. Ako je neka druga ideja koja je iskočila jača od svih prijašnjih, ona preuzima vodstvo i prijašnje se ideje napuštaju. Tako to kod mene funkcionira. Ova osobnost se može zaista iskoristiti u mnogo poduzetnih akcija, no moram priznati da je s njom teško živjeti.
Svijet u kojem živimo u svojoj beskrajnoj ponudi usisava ovakve osobnosti. Kad vidim osobu koja je posvećena samo jednoj aktivnosti, pomalo joj zavidim. No, ipak bih ja bila ja, samo moram pronaći način i korigirati se.
Poduzetništvo
Kako je moj svijet poduzetništvo, ovaj problem uviđam kod mnogih. Neki su moji klijenti, a neki sugovornici, prijatelji, poznanici i partneri. Žale mi se upravo na taj problem. Pokažem im svoj problem kroz web stranicu. Nekad je tu bilo 25 programa koje vodim, a sad ih ima 4. Mnogo lakše dišem i borim se da ne ubacim još koji.
Upućivali su me da ne gradim svoj business u širinu, nego u visinu. Nisam ih opće kužila. Sad sve razumijem i ako ovaj članak čita neki poduzetnik koji se nalazi u istoj kaši u kojoj sam se ja nalazila, neka dobro zapamti ovu rečenicu.
Fokus
Fokus možemo držati na jednom objektu, ne možemo to činiti na više istovremeno. Zaboravite i ne vjerujte multipraktičnim osobinama. One ne postoje. Razmislite malo o tome. Moram spomenuti još jedan veći problem od širine i visine, a to je bježanje fokusa s jednog objekta na drugi kojeg je teško kontrolirati.
Iz primjera s mojom kćeri na početku možemo mnogo toga naučiti. Znamo svi da djeca obožavaju igrati video i kompjutorske igrice.
Što mislite zašto?
Mozak ima prirodnu potrebu isključiti se tako da se fokusira samo na jedan objekt. Odigrati igricu niti ne možete na drugačiji način. Čak su mi odrasli rekli da se najbolje odmaraju kada si dnevno odigraju jednu igricu na računalu ili mobitelu. Meditacija je fokus, također na jednu radnju, disanje. Slikanje je fokus na jednu radnju, slikanje. Štrikanje je fokus na jednu radnju, štrikanje. Obrada drveta, čitanje, pjevanje, vježbanje ili vožnja bicikla. Igrajte društvene igre jer one potiču fokus. Redovito posjećujem događanja dviju Udruga koje organiziraju igre za odrasle. Fora ljudi moji! Opustim se, fokusiram i mnogo naučim.
Opasnost ili prednost fokusa
Opasnost kod fokusa je što bježi i vrlo je kratkog trajanja, te mu je potrebna naša kontrola. Kćer mi je pomogla da prebacim fokus na nju kad mi je prvi fokus postao nebitan, u čemu se potrudila.
Probleme učinite nebitnima. Neke radnje sami zamislite kao nebitne. Počistite to smeće i oslobodite si prostor za bitne radnje i na njih se fokusirajte, naravno po redu.
Zapamtite, ne može vam sve biti jednako važno. Izvucite jednu najbitniju stvar i dvije podbitne, tu se zaustavite. Vjerujte ostat ćete smireni, zadovoljni i vrijedni.
U protivnom ćete poludjeti, stoga idemo… kaže Mel Robbins 5-4-3-2-1 POČISTI.
