Ako ti večer krene putem nostalgije za prošlim vremenima. Pa te iznenada baci u Maštograd, jao tebi! Sve je dobro, ako taj doživljaj staviš na papir.

I to pod uvjetom da ga nitko neće pročitati. Ugroziti ti sve što si do sada gradio. Tko s vragom tikve sadi, neće dobro završiti…

I tu večer, nešto te vuče na tavan. Ne da ti mira. Pa malo avanture ne bi nikome škodilo, zar ne?! I tako vučeš ti ljestve, a osjećaš da te nečiji pogled prati. Okreneš se u strahu, nigdje nikoga. A dobro znaš da ti je žena u kuhinji. Nije problem, nastavljaš dalje prema tavanu. Baš nju briga kamo ti ideš…

– Sigurno mu neke uspomene ne daju mira, pa zato ide gore. Neka ga. Misli da sam ja ispred televizora. Ha…ha….

I kad na tavanu, stare fotografije. Puna, velika kutija. Prvi razred. Peti razred osnovne škole. I tako samo klimanje glave, potvrđuje da naviru uspomene srcu drage. Bez i jedne riječi, prošlost dođe da te raznježi. I da ti suzu pusti. Bivša ljubav. Danica! Nije dugo vidio Danicu. Kakva je to ljubav bila?! Nježna, nevina, nepredvidljiva. Kao niti jedna druga. A zašto nije uspio zadržati kraj sebe Danicu?

– Večera je gotova! Možda je miš na tavanu gladan! – vikne žena veselo.
– Moram zaboraviti Danicu! To sam rekao i prije dvadeset godina. A vidi me, plačem i držim fotografiju. Jao meni ako žena dođe gore! Ali, ja volim i svoju ženu! Obadvije volim! Može li se tako voljeti? Dvije žene!?
– Baš lijepo. Koja ti je to? S njom si me prevario, je li?
– Ma, nisam. Kunem se. Jesam. I nisam. To je bila moja prva ljubav i …
– Pa to je moja najbolja prijateljica! Glupane! E sada ćeš ti neko vrijeme ostati na tavanu!

Koliko dana je suprug ostao na tavanu, nitko ne zna. Ali se pouzdano zna, da je osim starih fotografija, na tavu bilo šunke i slanina. A ljestve, nestale bez traga. Eh, što je dalje bilo? Možda vi dragi moji znate?!

Povezano: I curi novac, a ti o zeleni pjesmu pišeš!