Čuju li se to uistinu Božićna zvona, ili je to mašta o bijelom Božiću?
O stotinama pahulja koje se roje i bivaju sve veće i veće. O otežalim granama jela, što primiše svaku od njih. A nos crven, šiban vjetrom, samo se pomoli nevoljko van. I bezvoljno tijelo, ne dade duhu da se razigra. Da dade mašti na volju. I da se valja u bjelini i njezinoj čistoći, nego s treskom zatvori vrata. Još ima jela na stolu. Šteta baciti…
-Vi morate na dijetu!
– Ja?! Ali zašto? Da sam znao, ne bih vas niti zvao. Kako mi vi kao moj dugogodišnji liječnik možete to sada, pred blagdane učiniti?! Tako hladno reći, moraš na dijetu! I što onda ako me jako boli trbuh? Kao da vas nikada trbuh ne boli, je li? I ne jedete masno, obilno i slatko. Je. Mene ste našli. Znam ja što se događa.
– Vi morate odmah prestati jesti.
– Ma nemojte! Da prestanem jesti. Sad, pred blagdane! Prestanite vi jesti i soliti mi pamet. I što ću ja? Kada se svi okupe oko blagdanskog stola, ja ću glumiti da sam na dijeti?! A sline će mi curiti do poda, možda ću se i oblizivati kada vidim reš pečenu puricu. A krem-šnite?! To ste zaboravili! Sram vas bilo! Vi meni hoćete uništiti blagdane! Ma, tužit ću vas! Neka se zna. Čuju li se to uistinu Božićna zvona, ili je to samo moj trbuh? Samo mašta o bijelom Božiću, o pahuljama što ih dozivam cijelu godinu. Još ima jela na stolu, šteta baciti…
Povezano: Kako je Iveku u šoping-centru?
