Živeći već više od 30 godina u Zagrebu, a promatrajući stil odijevanja ovdje, mogu reći da Hrvatice i nisu neke trendsetterice.

Trendsetterice nisu one koji slijede modu, nego one koji mogu preduhitriti trendove.

Sama se ne odijevam zanimljivo.
Bilo je trenutaka kada se uopće nisam usklađivala – obučem tri frtalj hlače (omiljen mi komad odjeće uz nezaobilaznu bijelu bluzu, crnu bluzu, ponekad traper itd.), stavim narančasti pulover (govorim o hladnijim danima), neke neupadljive čizme (nikako na visoke pete – omiljen mi je komad od Sonie Rykiel, kupljena u zagrebačkom modnom outlet store-u). Jedini upečatljiviji modni dodaci kod mene su bili, a i dalje jesu, remeni i naušnice.

Sve skupa dosta obično, ali drugima to ipak izgleda neobično. Jedna je stvar vaša percepcija sebe i svog stila, a druga što drugi misle o vama i o vašem stilu. Kaže se: Kleider machen Leute. To je općepoznata njemačka tvrdnja koja se često preslikava u druge jezike. Ona je postala normala – odjeća je ta koja radi čovjeka. Karakter tu nije važan. Štoviše, karakter proizlazi iz odjeće, pri čemu je odjeća osnova.

A što se nosi u hrvatskom društvu?

Što se nosi da se jedinke istaknu, a i da pokažu da pripadaju nekom “višem sloju”? To pripadanje nečem višem je relativna stvar. Elita diktira trendove. Ako želiš postati dio nje, slijedi njene poteze.

Ako se oglušiš na trendove, nisi nigdje. Drugačije te doživljavaju kad se obučeš po njihovim pravilima – više te poštuju? Više obraćaju pažnju na tebe? Svatko je to sigurno mogao doživjeti kod sebe.

Nisam nikad slijedila modu. Usudim se reći, mada ističem da nisam zagriženi modni guru, da je moda ponekad slijedila mene. Nije znala za mene, ali za nekoliko tjedana, mjeseci, najednom se govorilo o trendovima koje sam već odavno “pokrenula” na sebi.

Da, govorila sam o trendovima ovdje.

Koji se to brendovi furaju na zagrebačkim ulicama?

Tako je očito. Pogledate jednu, pogledate drugu ženu, curu – odmah možete povući paralelu. Furaju se talijanski modni dizajneri – e sad, koji najviše?

Po mom sudu DiG, Armani, Gucci, tu je negdje i Fendi, Moschino manje, Prada, Valentino itd… Francuzi zaostaju, ali Chanel je tu pri vrhu. Čak bih rekla da su Amerikanci veći favoriti – pogledate li sve te MK torbice (Michael Kors, što originalne, što “fejk”) Tom Ford jedinke.

A ja? Ništa od toga.
Pripadam sloju koji favorizira sve britansko.
I u manjini sam. Znam. To mi paše. Baš sjajno – nemam pritisak, ne vidim komade slične mojima na cesti. God forbid da nosimo iste stvari! Propala bih u zemlju!

Tu ulazi Vivienne. Westwood. Punkerica od ranih 70-tih koju obožavaju stari i mladi, ali većinom u njezinoj zemlji, Engleskoj. Ta dizajnerica, vječna buntovnica, aktivistica i vječna optimistica koja vjeruje da može promijeniti svijet – da ga može očistiti, da ga može oplemeniti. Vječno mlada.

Volim newslettere. Pretplatila sam se i na njen newsletter. Mada već neko vrijeme nije ona jedina koja ima zadnju kod stvaranja kolekcije (konce je prepustila svom životnom partneru A. Kronthaleru, austrijskom dizajneru). Šteta! A opet lijepo. Povjeriti gotovo sve životnom suputniku.

Bacite oko na njene najnovije stvari.
Ja ću se ponosno šepuriti njenim novčanikom i njenom decentnom ogrlicom.

Jer “ja to zaslužujem”.

Jednom godišnje.

Autorica: Mariann Makrai
TRALANGIA www.tralangia.com