Možda je nekada ovo bilo pristojno. No ta su vremena prošla. A ni tada ova izjava, moja malenkost, nije imala nekog pravog smisla. Pitam se tko ju je uopće smislio? Vjerojatno netko tko se kanio umiliti trenutnom vladaru, jednom od onih za koje kažu da ima jak ego.
Kad kažete za sebe moja malenkost, vi se svjesno umanjujete. To nije skromno, to nije pristojno, to je besmisleno i samoponižavajuće. Zamislite samo kako će se prema vama odnositi netko kada mu kažete o sebi: „Ja sam sitan i beznačajan?“ Kako se vi odnosite prema nekome tko vam je sitan i beznačajan? Nadam se da su bar neki od vas shvatili da nema sitnih i beznačajnih, a da to posebno niste vi.
Ne znači ovo da trebate mahati svojim egom, govoriti kako ste veliki ili tko zna što. Samo budite ono što jeste. Nije li sasvim u redu umjesto „moja malenkost“ jednostavno reći ja? Meni se to čini sasvim u redu.
Mi ljudi iz nekog razloga imamo želju sebe učiniti nevidljivima, ili s druge strane, naglašavamo svoje postojanje. Jedno i drugo su zapravo dvije strane istog novčića. Jer, onaj tko kaže moja malenkost želi ispasti toliko sitan da drugi to prepoznaju kao veličinu. Dok onaj koji galami radi istu stvar na malo direktniji način. Obično se ove „malenkosti“ zgražaju nad galamom ovih drugih, pokazujući time da su iznad galamdžija. Već su zaboravili svoju skromnost i malenkost.
Moja malenkost – nemojte biti malenkost, budite vi
Dakle, nemojte biti malenkost, budite vi. Neka vas kao takvoga prihvate ili ne prihvate. Bar odmah znate na čemu ste, umjesto onih koji lažu sebe i druge samo da bi se kad-tad saznalo da nisu ono za što se predstavljaju…. Ili, predstavite se s moja malenkost onda kad to stvarno mislite.
Vjernici to često rade, umilno se mole Bogu pokazujući mu svoju malenkost da bi mu tren kasnije u svojoj molitvi govorili što im od Boga treba. Ne stavljaju li se time iznad toga Boga kojem se mole jer oni bolje od Njega znaju što im je potrebno? Meni to upravo tako izgleda. Moja je molitva od mene, ne od moje malenkosti, a sastoji se isključivo od zahvaljivanja na onome što sam primio.
Sličan slučaj „malenkosti“ je i „nije zbog mene, nego zbog…“ Dovršite rečenicu.
Netko se ne želi razvesti „zbog djece“. Ja eto mogu to podnijeti, ja eto negdje u sebi mislim da to i zaslužujem (ovo zapravo ne misle svjesno, no njihov je odnos dokaz da negdje duboko u podsvijesti vuku to uvjerenje), ali trpim zbog djece. Da ne rastu bez jednog roditelja.
Ovoj je vrsti ljudi bolesnik u obitelji zapravo veliki bonus, za sve imaju izgovor. Nemoj pušiti u kući, nije zbog mene, nego zbog bolesnika. Nemoj glasno glazbu puštati, nije zbog mene…. Sve to njima smeta, sve to oni žele izbjeći, no ne usude se reći: “Meni smeta, možeš li to promijeniti?“ Nemaju hrabrosti jer im je netko nekada rekao, odnosno uvjerio ih da su „malenkost“. Da ne zaslužuju da je nešto kako oni žele te moraju pribjeći lukavstvu da bi željeno dobili. No, često će ih dočekati razočaranje. Neće dobiti ono što žele. Ili ako na početku dobiju, vrlo će brzo ostati bez toga. Čim se za to ukaže prilika.
Budite ono što jeste, nemojte biti malenkost ako to niste, budite dostojni toga da netko ne čini nešto što vama smeta. Ne zbog djece, ne zbog bolesnog djede ili susjeda svađalice. Neka bude zbog vas.
Ako prepoznate kod sebe ove ili slične obrasce, negativna uvjerenja i druge stvari koje želite mijenjati, znajte da to možete promijeniti.
