Ima li otpada u našim glavama kojeg držimo možda i predugo? Nije li vrijeme napraviti proljetno, ljetno, jesensko ili zimsko čišćenje?

Odakle otpad u našim glavama?

Ono što smo nekada mislili da je istina, bar za nas, sada smo se uvjerili da nije, pa smo tu misao odbacili. Ona više nije u upotrebi i svakako postaje otpad, ali onaj koji više ne koristimo, pa stoga više nije dio nas.

I o ovoj pandemiji imamo različita razmišljanja, pa se netko boji, dok netko drugi ne.
U svakom slučaju naša ponašanja ovise o našim razmišljanjima i stavovima.
Nekad sam mislila da treba na svaku nečiju riječ odgovoriti u bilo kojem smislu. Sada znam da više dobivam ako samo slušam. Kojeg otpada se vi sjećate?

Što raditi s mentalnim otpadom?

Problem postaje mentalnim otpadom kada činimo neke stvari uporno i uporno, a ne daju nam rješenje koje želimo, no nikako da se odlijepimo od njih.

Naučili su me da kod pogrešnih roditeljskih odluka ne smijem nikada priznati krivicu, a kamoli reći „oprosti“. To bi ostao moj mentalni otpad s kojim bi nastavila dalje živjeti da nisam promijenila ploču.

Zasigurno ima još nekih sitnica u svima nama koje nam ničemu ne služe, a grčevito ih držimo za sebe. Tu mogu spomenuti nečije pesimistične stavke prema nekom projektu za kojeg smatra u startu da neće proći. Dok drugi apliciraju i ostvaruju te iste projekte, neki još uvijek stoje na mjestu.

Htjela sam se prijaviti na jedan projekt za kojeg sam smatrala da nemam dobre reference, pa sam odustala. Sva sreća da sam to spomenula u jednom razgovoru kad mi je prijateljica bacila bubu u uho i rekla bez obzira, možda baš postoji mjesto za mene. Prijavila sam se i prošla. Tako sam se riješila mentalnog otpada kojeg bi zasigurno još dugo nosila sa sobom da nisam napravila suprotno od početne odluke.

Otrježnjenje

Mentalni otpad je svaka ona misao koja nas čini nezadovoljnima, žalosnima, usamljenima, negativnima, bezvoljnima, mrzovoljnima…

Misao koja postaje otpad: „Evo, brinem se o njemu, a on mi tako uzvraća. Gdje sam pogriješila?”

Ova misao kritiziranja drugoga i sebe me blokira i čini žalosnom. Ne treba mi jer ako sam i pogriješila u tom momentu sam dala najbolje od sebe, a to kako se drugi ponašaju morat će ipak sami se pobrinuti za to.

Često nismo u stanju detektirati mentalni otpad sve dok ne upadnemo u zamku učestalih neuspjeha. Uvijek će se nešto pojaviti što će nas otrijezniti.

Otresi se

Bila jednom jedna mladenka koja je hodala u povorci. Nakon izlaska iz crkve i matičara sa svojim mladoženjom, kad sa skele susjedne zgrade radniku padne nešto morta na njezinu bijelu haljinu.

Kako je ovo bio njezin dan koji nije ničim željela umanjiti, otresla je rukama mort s haljine i nastavila dalje uživati.

Kad vam se pojave one misli koje nisu ništa drugo nego mentalni otpad, otresite ih rukama kao i ova mladenka te uživajte u svakom svom danu.

Možete zapisati sav otpad koji smatrate da čuvate u glavi na komad papira, pa ga zapaliti. Ili na wc papir, pa bacit u školjku i pustiti vodu. Zabavno, zar ne? I vrlo moćno. Probajte pa mi javite!

Očisti ormare

Svjesni um je onaj dio uma koji radi za nas upravo sada, dok podsvjesni je onaj koji sliči na ormar u koji se spremaju stvari koje momentalno ne nosimo.

Tamo će se spremati sav mentalni otpad koji ne odlučimo otresti sa sebe kao mladenka.
On će se redovito uključivati kada ne treba i zadavati nam glavobolje.
Kad želim obući zelene hlače ormar će me podsjetiti da nemam adekvatnu boju majice i odustajem od zelenih hlača koje silno volim.

Drugim riječima u podsvjesnom umu postoje mogući parovi slični onima u svjesnom umu.

Što mi koristi?

Ako nemamo adekvatan stav prema novcu, dolaze nam dugovi. Ako nemamo adekvatan stav prema kolegama, prilaze nam samo oni koje ne želimo u svojoj blizini. Ako nemamo adekvatan stav prema ponašanju svog djeteta, vidimo samo ona loša ponašanja.

Mentalni otpad je nešto s čime ne možemo ostvarivati uspjeh jer nam donosi samo loše rezultate. Zelene hlače u ormaru nikada neće promijeniti boju. Ili ćemo ih nositi ili ćemo ih maknut iz ormara.

Hlače u početku nisu bile otpad, no za nekoliko godina postaju. Zasitili smo se ih, iznosili i više nam nije gušt. Tako je i s mislima. Neke su bile odlične dok smo imali 25, sada s 35 za nas su nebitne i postaju otpad koji mičemo od sebe.

Ako na vrijeme pronađemo nefunkcionalnost naših misli bit ćemo oslobođeni od bilo kojeg mentalnog otpada. Otpad se može i usmrditi, prevedeno bi to bio gorak okus u ustima, loši osjećaji i razočarenje.

Otpad je zato da se baca, a ne da se zadržava. Na taj način život možemo promatrati kao zanimljivu pozornicu na kojoj se stalno mijenjaju kulise i dolazi neka nova još zanimljivija priča od one s početka.

Daj da prodišem

Negdje sam pročitala „Isplači svoju jetru“.
Koliko otpada se taloži u ovom organu kao i u svima ostalima, a otpad osim hrane su i negativne misli. Znači osim mozga i organi su svojevrsni ormari.

Odaberite samo one fora krpice koje na vama stoje baš šik, a ostalo podijelite ili ostavite na odlagalištu otpada. Jedan od najvećih problema svjetske privrede je skladištenje, razvrstavanje i eliminacija otpada. Sve je postalo nevjerojatno čudno.

Rješavanje materijalne vrste otpada potiče i rješavanje mentalne. Zato mi je najpametnije prodisati radeći čistku u svom ormaru, ostalo će doći samo po sebi.

Dok to činim, pitam se: „Što je to u mom ormaru što mi je korisno, odnosno što koristim?“
Na isti način ću pronaći što radim, a ničemu ne služi.

Evo nekoliko mojih primjera:

Nekad sam silno brinula, danas više ne.
Nekad sam silno predviđala što će se dogoditi, danas više ne.
Još se uvijek znam naći u mislima da su drugi bolji od mene, pa se brzo spljuskam s hladnom vodom i operem taj otpad sa sebe.
Možete nastaviti sa svojim primjerima………..čitat ćete ih samo vi.

Ovaj članak možeš poslušati u audio obliku KLIKNI

Aleksandra Ivanac