Lori Gottlieb priznata je američka psihoterapeutkinja te ujedno i autorica uspješnice New York Timesa, memoara „Možda da porazgovaraš s nekim“, koji je prodan u više od milijun primjeraka diljem svijeta te po kojem je u pripremi i TV serija.
Memoar koji će vas oduševiti
„Možda da porazgovaraš s nekim“ memoar je koji na vrlo mudar i humorističan način suprotstavlja dvije naizgled oprečne pozicije – onu pacijenta i onu psihoterapeuta – te među njima povlači paralele, dublje zadirući u narative koje pripovijedamo sebi i drugima dok nespretno koračamo po tankoj granici između ljubavi i žudnje, smisla i moralnosti, krivnje i iskupljenja, straha i hrabrosti te nade i promjene. Gottlieb pritom vješto iscrtava konture onoga što znači biti čovjekom, popunjavajući praznine crticama iz naših misterioznih života te ističući našu moć da ih mijenjamo.
U jednom trenutku Lori Gottlieb je psihoterapeutkinja koja pomaže pacijentima u svojoj ordinaciji u Los Angelesu, no već u idućem trenutku svijet joj se u potpunosti uruši i odjednom se i sama nađe kao pacijent na psihoterapiji. Isprva se čini da je njezin terapeut Wendell pristigao iz nekih davno proteklih vremena, no vremenom će njegove terapijske metode izroditi sasvim drugačije ishode.
Istražujući psihološke nutrine svojih pacijenata – iznimno egocentričnog holivudskog producenta, tridesetogodišnjakinje kojoj je dijagnosticiran težak oblik karcinoma, starije pacijentice koja je u dubokoj depresiji i želi si oduzeti život te dvadesetogodišnjakinje koja uporno završava s „krivim“ muškarcima – Gottlieb počinje uočavati sličnosti između pitanja koja si oni postavljaju te onih koja si postavlja ona sama.
„Možda da porazgovaraš s nekim“, u prijevodu Irene Jakelić, proglašena je najboljom knjigom u području publicistike 2019. godine prema magazinu O, The Oprah Magazine.
„Gottlieb je psihoterapeutkinja koja nam kroz britak humor i s puno mudrosti pokazuje kako je to boraviti s obje strane terapeutskog kauča.“ – O, The Oprah Magazine
„Provokativan i zabavan memoar… Gottlieb nam pruža voajeristički uvid u ljudske probleme (uključujući i svoje). Ukazuje nam na važnost terapije.“ – Washington Post
