E, pa ovako, dosta mi je više manipulacija kroz seks! Toliko pišem o stvarima koje žene proživljavaju zbog muškog roda, da se sigurno činim kao feministkinja. Ali zapravo, ne možemo okrivljivati muški rod jer je naš izbor što ćemo raditi, kako ćemo živjeti, kako ćemo reagirati na situacije koje nam se pojave.
Naravno da ni oni nisu baždareni, ali ima odgovornosti i u nama. Koliko ste puta poginjale glavu pred muškarcima samo jer ste mislile da drugačije ne možete ostvariti ono što ste naumile? Koliko ste puta manipulirale njima? Koliko ste puta potisnule svoje emocije i pravile se fine, ponovno zbog nečega? Koliko ste puta uopće legle u krevet kada to niste zapravo htjele ili kada vam se jednostavno nešto drugo radilo? Ah, pobogu, koliko smo se puta sve pravile kako doživljavamo orgazam? Toliko da je već smiješno. Pa zar ni u seksu ne možemo uživati kako valja? Zar je potrebna manipulacija kroz seks? Zar im i tu moramo pumpati ego i govoriti kako je s njima seks poseban, izvanserijski i ostale laži? Većina žena misli kako mora sve to raditi, upravo da bi zadržale muškarca kraj sebe. Ali ljudi moji, seks je tu da se u njemu uživa.
Puste laži: manipulacija kroz seks
Ako nam se nešto što muškarac radi u krevetu ne sviđa, šutjet ćemo da se ne bi uvrijedio. Ako vidimo kako se jadničak trudi da doživimo orgazam, ali jednostavno ne pogađa u pravu točku, pravit ćemo se kako ga doživljavamo, kako ga ne bismo obeshrabrile. Ako smo sa starijim muškarcem, ubjeđivat ćemo sebe kako je on bolji u krevetu od mladih, jer ima više iskustva. Ali nema i snagu. I opet to radimo zbog nečega. Njegovih lijepih manira, skupih večera, pažnje i gesta, poklona, ma već same znate što sve ide uz starijeg muškarca. Ali sve su to puste laži.
Evo primjer – Kada nisam lagala, već sam rekla što mi odgovara i što mi ne odgovara u krevetu, muškarci su se još više trudili, čineći sve onako kako sam rekla, jer oni zapravo uopće nemaju problem s tim da se potrude da nas zadovolje. Njima čak i to pumpa ego i osjećaju se dobro, a ne poniženo, jer smo im objasnile što volimo, a što ne.
Ali dobro, nećemo im baš reći kako im je mali. Taman posla, zamislite tog jadnička. Ne trebamo ih povrijediti. Ali možemo se okrenuti, otići, te pronaći veći. Međutim, žene kada naume ostvariti nešto preko muške grbače, izvodit će špekulacije u krevetu, lagat će najsuptilnije i najfinije, zadovoljavat će ga gdje god stignu, činit će se kako samo na svog muškarca misli. A zapravo, misle samo na sebe. I to je fer, ako ništa iskreno prema sebi, ali je li to svrha odnosa?
Povezano: O toksičnoj i zdravoj ljubavi
Vode li nas takva ostvarenja naših namjera do sreće?
Vode li nas takva ostvarenja naših namjera do sreće? Ne. Zato što se u tom svijetu sve plaća i sve košta. Ženu koja želi ostvariti nešto preko muškarca to košta živaca, laži, potiskivanja, trovanja iznutra, pretvaranja da je nešto što nije. A ako bi došla tom muškarcu raščupana, u pidžami, bez šminke, okrenuo bi se i našao drugu, jer on želi dotjeranu ženu kojoj pomaže da se ostvari, a ona mu uzvraća svojom ljepotom, smijehom, društvom i zadovoljstvom. Ali mi nismo rođene dotjerane. Nismo rođene da ne možemo ostvariti sebe bez njih. Nismo rođene da se pretvaramo, da lažemo, niti da manipuliramo. Mnogo je ljepše kada se uzdamo u sebe i postižemo svoje ciljeve znajući da ćemo postići sve one koje trebamo postići, koji su za naše najveće dobro. Kada tim putem koračamo, nemoguće postaje moguće, zaključana vrata se otključavaju, putevi se otvaraju i osjećamo se podržano od strane čitavog Svemira.
Kako sam se počela uzdati u sebe, počela sam koračati putem svoje duše
A kada očekujemo od nekog da nam pomogne, ili da ostvari našu ambiciju, onda skupo plaćamo. Skuplje od bilo kojeg novca. S vremenom kojeg nemamo na pretek i samoiscrpljivanjem. Oni ljudi, muškarci i žene koji nam trebaju pomoći, pomoći će nam bez da bilo što traže zauzvrat.
Kako sam se počela uzdati u sebe, počela sam koračati putem svoje duše. Počela sam vjerovati u sebe. Počela sam se baviti onim što volim i što me ispunjava. Počela sam također uživati u seksu, jer sam iskrena prema sebi, a onda i prema muškarcu s kojim sam.
Imamo li snage biti svoje?
Moja poznanica ima skoro pa alergiju na male penise. Toliko ih ne podnosi da od svakog muškarca s kojim poželi spavati prvo traži fotografiju. Kada sam je pitala kako im vjeruje na osnovu fotografija, jer namjeste oni uvijek da to izgleda pozamašno, rekla je da im traži fotke iz više kutova, da se slučajno ne zezne. I znate što? Oni joj šalju. Sve kako kaže, tako i bude. Sve što hoće, ona dobije. I zato kad god mi kaže da ide na seks, znam da će uživati, jer znam da ide tamo gdje unaprijed zna da joj odgovara.
Što nam to govori? Upravo da se muškarci prilagođavaju nama. Netko bi rekao kako je ta moja poznanica luda. A zapravo, ona je najpametnija, jer je svoja, ono što ona uistinu jeste! A mi koje se pravimo fine, pa se plašimo da nekog ne uvrijedimo, uvijek završimo pretvarajući se da doživljavamo orgazam i orgazma nigdje na mapi nema!
Ali ako im jasno stavimo do znanja što želimo i što ne želimo, ako naučimo misliti na sebe, a ne samo na njih, i ako se prestanemo zamarati pitanjem što će oni misliti o nama, kako će se oni osjećati, neće imati druge opcije nego da se potrude udovoljiti nam, jer im je naša otvorenost i direktnost privlačna, drugačija, pa nas žele osvojiti i zadovoljiti.
Ali naravno, sve to ovisi o nama. Imamo li snage biti svoje? Vjerujemo li da napokon zaslužujemo uživati? Ne samo u seksu, već u svakom odnosu? Ja vjerujem da zaslužujem. Ako ništa, poslušat ću poznanicu, pa ću vam javiti!
Povezano: Odnos sa sobom – kako reći NE svome egu, a DA svojoj intuiciji?
Arrivederci i namaste!
Vaša Eka
