Kako da mi bude bolje, vječno je pitanje! I onda tražimo, čitamo knjige, odlazimo na radionice i čujemo okvirno isto; da bi ti bilo bolje, počni se osjećati bolje.
Kako da mi bude bolje
Radi stvari koje te vesele, misli na davanje više nego na primanje, poštuj, voli, uživaj u svakom dijelu života u kojem možeš… I počnemo mi. Obraćam se onoj manjini koja zapravo počne. Danas smo se malo uspjeli osjećati bolje, sutra smo učinili nešto što volimo i što nas veseli, prekosutra smo nešto dali, i svaki dan po malo na tome radimo. I onda nam odjednom dosadi. Postavimo pitanje svemiru ili onome tko je već zadužen za slušanje – Pa dobro koliko se ja dugo moram tako osjećati dobro?! Malo mi je to već dosadno! Onda razočarani prestanemo jer nam svemir nije poslao SMS s točnim datumom do kad se zapravo trebamo osjećati dobro i nakon kojeg se možemo vratiti na svoje uobičajene navike. A ne shvaćamo da smo osjećajući se dobro bili tamo gdje želimo. I nije nam se nešto posebno dobro učinilo biti tamo. Malo je dosadno. Nema drame, nemaš se na koga ljutiti, nitko ti ne zamjera, nikome ti ne zamjeraš i što je najgore moraš misliti na to kako se dobro osjećaš i osjećati se dobro.
Pa tko je lud to dugo trpjeti!? Idemo zatim aktivirati one naše drame „kad će ta sreća“. „Ne može se to meni dogoditi, evo probao sam pa ne ide“ i bezbroj drugih. Počnemo se ponovno jadno osjećati jer smo se upravo uvjerili da ni ova tehnika/članak/seminar ne vrijedi i ne funkcionira u našem slučaju. Mi smo beznadan slučaj.
Korak unazad
Ajmo se vratiti koji korak unazad. Korak; nema drame, nemaš se na koga ljutiti, nitko ti ne zamjera, nikome ti ne zamjeraš i što je najgore moraš misliti na to kako se dobro osjećaš i osjećati se dobro.
Taj korak je sve što trebamo. To je ono čemu stremimo. Ali ga ne prepoznajemo. Sasvim je u redu da se osjećamo dobro. Sasvim je u redu da nema drame, da nas ništa ne boli, da uživamo u onome što radimo. Da, nismo navikli na to jer smo postali ovisni o hormonima stresa, straha… Sad nam nedostaje „doza“. Bojimo se da nešto gadno ne štima ako nema stresa pa se ego budi. Ako na poslu nemam problema, onda valjda ne pridonosim, ako sa strepnjom ne idem pogledati kako je prošao moj novi projekt, oglas, objava… onda pokazujem da me nije briga! Nisam dobar roditelj ako ne umirem od straha kad mi dijete putuje ili radi nešto novo u životu!
Onda polako počnemo shvaćati da nam drama treba. Treba nam jer smo podešeni na stare postavke. Tražimo i biva nam dano. I kad tražimo dobro i kad tražimo loše.
Kako se naviknuti na dobro
Ovo je proces. Najvažnije stavka u njemu je propitivanje sebe svakoga trenutka… ili bar što češće možemo. S vremenom ćemo se uspjeti propitivati puno više nego sada. Zamijenit ćemo stres svjesnošću i propitivanjem. Počet ćemo se navikavati na taj proces i početi dobivati divne uvide. Svaki taj uvid nas vodi korak bliže onome kako se negdje u sebi želimo osjećati. No uz ove uvide događa se još jedna mala, neprimjetna čarolija. Dok smo svjesni, dok smo sada i ovdje, polako napuštamo potrebu za dramom. Sve nam manje treba, sve nam je zanimljivije promatrati što se događa dok smo dobro.
I ne znači ovo da više nikada u vašem životu neće biti drame. Naprotiv. No, drama je tu da bude konstruktivna. Da nam pomogne da idemo korak dalje, da napredujemo. I dok smo u stanju da se osjećamo dobro čak i kad nam se „događa drama“, tada možemo napredovati. Dok nam je drama životni stil, nemamo koristi od nje. Samo štetu.
„Skidanje“ sa stresa
Dakle, „skidanje“ sa stresa, drame i problema je proces koji svi, kao pravi ovisnici, nerado radimo. Jednako je to skidanju s cigareta, droge, šećera ili bilo koje druge ovisnosti. Zato smo si stvorili obrazac koji nas stalno drži u tome i koji nam pokazuje besmislenost i pogrešnost dobrog osjećaja. Ovaj tekst će mnogima to osvijestiti i to će biti dovoljno da s vremenom promijenimo ovaj obrazac. Znam da je meni bilo.
Da. I sad ponekad upadnem u dramu. No, odmah ju prepoznam, prepoznam i njene dobrobiti te se prvo vratim tamo gdje mi je dobro, a onda poberem plodove drame i uživam u njima. Nekad je lakše, nekad teže. No uživam sve više u procesu. Od srca vam želim isto.
