Koliko se bavim temama muško-ženskih odnosa, ne samo što sam zašla u psihologiju, već i u seksologiju. Mislim da je većini žena odnos s muškarcima jako važan.
Sve te greške koje smo imale, promašaje, lekcije, karme, patnje; kako onda da nam odnosi ne budu bitni? Iz njih se čini da najviše i najbrže učimo. No, ono što sam se posljednjih godina pitala je: postoji li onaj pravi? Naravno da ne mislim na princa na bijelom konju, niti idealnog, savršenog čovjeka bez mana. Mislim na idealan odnos, onaj u kome oboje svjesno na njemu rade. Mislim na muškarca koji će potpuno odgovarati ženi s kojom je, i na ženu koja će njemu potpuno odgovarati. Sve smo mi različite i različiti muškarci nam trebaju. Potpuno je suludo generalizirati tip “idealnog muškarca” do detalja, ali neke osnovne stvari se mogu dovesti u pitanje, i onda iskustvom i istraživanjem doći do odgovora.
Pitanje koje sam sama sebi postavljala je: postoji li onaj pravi s kojim ću imati i ljubav i strast i duhovnost? Vazda je do sada nešto falilo. U jednoj vezi je odličan seks, velika ‘kemija’ i fizička konekcija, gdje ne možemo da se skinemo jedno s drugog, ali su komunikacija i razumijevanje ravni nuli. Ne slažemo se ni oko čega, stavovi su nam različiti, drugačije stvari nas privlače, svađamo se, ne možemo se uskladiti. U drugoj vezi imam predivnu konekciju i emotivno-umnu usklađenost, mir, bez svađa, slične poglede na svijet. Ali seks je ništa posebno. Dobar možda prvih mjesec dana, a poslije toga okej. Sve nešto nekako, a bolje da je nikako.
Toksični naspram mirnih muškaraca
Uglavnom sam imala toksične i burne veze gdje su me ti muškarci emotivno raznosili, mljeli mi ego, gulili psihu. Nakon njih sam imala velike emotivne padove, a nakon takvih su mi dolazili mirni muškarci, melemi za dušu. Nisu mi oni bili rame za plakanje, već podrška i razumijevanje. Najčešće sve ono što od prethodnog, toksičnog muškarca nisam dobila.
Tako, toksične veze s enormnom strašću bile su mi intenzivne i burne, i previše su me vozile od vrhunca ekstaze, do ponora čemera i jada. A mirne veze su mi vrlo brzo postajale dosadne i u njima nisam imala fizičku konekciju koju sam željela.
Ti muškarci su vazda bili pasivni. Njima nije bilo važno na koje ćemo mjesto otputovati, gdje ćemo jesti, gdje ćemo ići. Ja sam bila ona koja diktira dinamiku i po kojoj se izvršavaju naredbe. Kako da me takav čovjek raznosi u krevetu? Takvi pasivni su mi vrlo brzo postajali oni koji mi nikako ne pariraju i koji me ne mogu fizički uzbuditi. Nisam osjećala nikakvu snagu s njihove strane, pa čak ni snagu običnih stavova o životu. Njihovi stavovi su promjenljive prirode. Sve je promjenljivo, jer im ništa zapravo i nije tako važno.
Dok su toksični muškarci bili potpuna suprotnost tim mirnima – oni su jako dobro znali svoje stavove o apsolutno svemu. Znali su gdje hoće ići, otputovati, što žele jesti, koliko će gdje ostati. Oni su na drugu stranu bili toliko čvrsti sa svojim životom, da još uz moj, kompromis nije postojao.
Nikako do balansa
I tako, nikako do balansa. Nikako do onog koji će biti čvrst sa svojim stavovima, a opet dovoljno mekan da uvaži i drugi, ako nije u pravu. Nikako do onog koji će znati kada treba voditi, a kada popustiti. Nikako do dobrog seksa i mirne komunikacije. Sinonim za dobar seks je postao toksičan muškarac. A sinonim za mirnu vezu je postao dosadan muškarac. Ne samo meni, već mnogim curama u mom okruženju, pa i onima s kojima radim.
Tako sam godinama lutala, iz veze u vezu, tražeći balans, pitajući se postoji li ta veza koja ne boli, ili koja ne postane dosadna. Ona gdje imam i dobar seks, i veliku strast, ali i podršku, mir, razumijevanje, pa i slične poglede na svijet, ciljeve. Ona gdje me partner vuče prema gore ako zapnem. Gdje ne drži samo žena cijelu vezu u šaci i vuče je za sobom.
Činilo mi se da imam previše zahtjeva i da je nemoguće da mi se takav muškarac pojavi, ali nisam odustajala. Negdje u dubini sebe sam znala da se mora desiti susret s tim koji će mi najviše odgovarati i s kojim ću imati sve od navedenog.
Povezano: Seks ili tragedija, sve ovisi o nama
Učila sam kroz razne muškarce kakav je onaj koji meni odgovara
To sam znala i osjećala, jer nisam skakala s konja na magarca, već s magarca na konja. Ako mi je u jednoj vezi nešto falilo, to sam dobila u sljedećoj. Učila sam kroz razne muškarce kakav je onaj koji meni odgovara. Iskustvom učimo što nam treba, a što ne. Što želimo, a što ne. Čemu da dajemo značaj, a čemu ne. Sve iz iskustva. Ako sam u jednoj vezi shvatila da je užasno biti s čovjekom koji je agresivno ljubomoran, u sljedećoj sam shvatila da je još gore biti s čovjekom koji je pasivno ljubomoran, onaj koji se pravi da nije, a zapravo iznutra gori. Tako sam naučila da uopće ne želim čovjeka koji je ljubomoran, i u sljedećoj vezi je takav i došao.
Mi žene učimo kroz muškarce. Učimo sve što nećemo. Učimo što zaslužujemo. Učimo što nas ne zaslužuje. I tako podižemo standarde. Tako više ne dopuštamo da nam priđu oni koji sliče onima koji su nas u prošlosti povrijedili.
Svaki sljedeći je bolji od prethodnog
I zato, svaki sljedeći je bolji od prethodnog. I zato sam znala da će doći onaj koji će mi potpuno odgovarati.
I došao je. Imam sve što sam željela imati od muškarca i odnosa s njim.
Nije 3 u 1, već sve u jednom.
Sjedim i pišem ovu kolumnu nakon 3 burna seksa koja su trajala satima. Ispijena toliko da mi se oči zaklapaju u 8 uvečer, ali ipak završavam ovu kolumnu mišlju “nemoj odustajati i nemoj spuštati svoje standarde”.
Postoji idealan muškarac za tebe. Zaslužuješ biti voljena. Zaslužuješ dobiti od veze sve što želiš. Tvoja očekivanja nisu prevelika. Doći će.
Samo je pitanje koliko ćeš još lekcija morati imati s onim pogrešnima, da bi došao onaj pravi
A ovaj moj, ne znam koliko će trajati. Ali koliko god da traje, bit ću sretna jer me intuicija ponovo nije prevarila. Pojavio se onaj s kojim imam sve što sam željela imati od muškarca.
A ako ode, čik pogodi, znat ću da me čeka još bolji!
I tako kroz život.
Vjeruj u sebe,
Ne odustaj od sebe.
Vaša Eka
Povezano: O toksičnoj i zdravoj ljubavi
