Imala sam tu sreću (da, sreću!) da sam prošla nekoliko uspona i padova na putu prema ostvarivanju vlastitih snova.
Imati prijatelje oko sebe veliko je bogatstvo. Ali imati ljude koji te podignu kad poklekneš pred izazovom, koji te ohrabre kad se sivi oblak nadvije nad tobom, koji te probude kad utoneš u san beznađa, negativnosti i očaja… To nema cijene!
Imala sam tu sreću (da, sreću!) da sam prošla nekoliko uspona i padova na putu prema ostvarivanju vlastitih snova. Nije bilo lako! Zapravo bilo je toliko teških trenutaka da sam se više puta pitala je li vrijedno, ima li smisla nastaviti ili jednostavno krenuti “linijom manjeg otpora”. Ali, nastavila sam i tu sam gdje jesam! Ali ne sama! Pomogli su mi ljudi svojim pričama, iskustvima, ali i vrijednim lekcijama koje nesebično dijele s drugima.
Ovo nije priča o meni! Ovo je priča o njima!
Priča 1: Mabel Katz
Nakon niza godina radeći kao knjigovotkinja u vlastitoj i vrlo uspješnoj tvrtki, Mabel Katz ostavila je karijeru i obitelj i krenula putem koji joj je bio namijenjen. Kako kaže u svojoj knjizi “Najlakši način”, jednog je dana uočila veliku agresivnost u riječima i ponašanju svojih sinova i nije mogla a da se ne zapita zašto je to tako i što može učiniti da spriječi buktanje te agresivnosti. Rješenje je pronašla u drevnoj havajskoj metodi rješavanja problema Ho’oponopono. Desetak je godina provela izučavajući i proučavajući ovu tehniku ne bi li u konačnosti postala “ambasador” Ho’oponopono metode održavajući seminare i radionice diljem svijeta. Novi posao postao je njezina misija, a ona nadahnuće mnogima i svjetlo na kraju mračnog tunela.
Mabel Katz sam imala prilike upoznati 2013. godine u Zagrebu. Jednostavniju ženu, punu topline i ljubavi, a istovremeno poniznosti i unutrašnje ljepote nisam upoznala nikada prije, a ni poslije! Njezine su me se riječi jako dojmile. Ali ponajviše njezin unutrašnji mir koji je uspjela postići, kilometrima daleko od svojih sinova. Mnogi su je pitali kako može biti tako mirna, ne brinuti o svojim sinovima, ili bolje reći, ne strepiti hoće li im se nešto dogoditi. Njezin je odgovor bi vrlo jednostavan: IMAM POVJERENJA! VJERUJEM da će sve biti u redu!
Povezano: Ljudi koji su me nadahnuli: Priča 4 – Adam Braun
Sve će biti u redu
Od nje sam naučila još jednu vrijednu lekciju. Mnogo puta strepimo pred nekim izazovom. Pitamo se što i kako učiniti. Trebamo li učiniti taj korak ili ne. Preispitujemo se, premišljamo, a u sebi znamo da taj korak moramo (i želimo) napraviti. I najčešće je upravo STRAH taj koji nas tjera na premišljanje. Riječi koje je Mabel izrekla na tu temu još danas mi odzvanjaju u ušima: “YOU NEED TO JUMP” / “TREBATE SKOČITI” i prepustiti se, u vjeri, da će sve u konačnici biti u redu!
Mnogo je toga što ne možemo kontrolirati i na što ne možemo utjecati, svašta se može dogoditi putem, ali ako ne pokušamo, nećemo nikada znati jesmo li mogli uspjeti ili ne! I zato s vjerom i povjerenjem, prije svega u sebe da možete uspjeti, krenite u ostvarivanje svoje životne priče! Ona vas strpljivo čeka!
Autorica: Marijeta Matijaš, business coach
