Jako volim i cijenim britke umove i pametne ljude.
No, nekada se na žalost ta pamet i britkost okrene protiv onih koji je cijene. Na kraju ostane lažna utjeha.
Takav je slučaj sa Zoranom Šprajcom. Zapravo, mislim da ga TV kuća za koju radi upravo koristi u vlastite svrhe promocije straha i problema te manipuliranja javnošću. (Ovo je usput jedina prava svrha vijesti i izvještavanja). I s njim su uspjeli. Rade sjajan posao. I on i TV kuća za koju radi. Ljudi gledaju vijesti zbog njega, a on iz dana u dan isporučuje novu dozu sarkazma i mudrih doskočica. No, što je tu loše? Ništa izgleda? Simpatično nam je što se ruga onima na vlasti i ostalim narodnim neprijateljima? Simpatično je što prokazuje one što rade protiv naroda?
Svaka nam njegova priča daje osjećaj da je pravda, ta famozna pravda zadovoljena. Da se nešto događa i da će nam jednom biti bolje. No, što je rezultat toga? Ispuhivanje.
Da, na trenutak se osjećamo lakše, bolje. Mirni smo jer im je netko rekao pa se mi ne moramo truditi za sebe. No, to je kao da nam ogroman kamen stoji na nozi, a mi umjesto da učinimo nešto da ga pomaknemo, glasno opsujemo. Lakše ćemo se osjećati na trenutak, no bol nije manja niti će se smanjiti. Lažna utjeha.
Da, to je samo lažna utjeha. Jer ništa se zaista time neće promijeniti.
Stvari se nikada, ali baš nikada ne mijenjaju zato što je netko govorio u naše ime i onda ne opet netko drugi poduzeo nešto i onda je nama odjednom bolje.
Povezano: Promjena je ključ uspjeha, ako ste voljni riskirati…
Zašto mediji to rade?
Oni jednostavno iskorištavaju kombinaciju našeg nezadovoljstva i inertnosti. Šprajc, koji je unatoč svemu jako simpatičan i pozitivan lik u priči, je samo njihov alat da nas bolje iskoriste. Sad se možda pitaš zašto vlast dozvoljava to pljuvanje… “Zbog demokracije i prava na govor” je pogrešan odgovor.
Pravi odgovor je da im to odgovara.
Čudno ti zvuči? Objasnit ću. Dakle, kada mi poduzimamo akciju? U trenutku kada moramo nešto promijeniti. Kako dolazi do trenutka kada moramo nešto promijeniti?
Tako da nam utrne stražnjica od sjedenja na jednom mjestu. Tako da ožednimo toliko da to postane važnije od svega što radimo. Tako da nas nešto smeta više od želje da ostanemo tamo gdje jesmo.
Tada poduzimamo akciju.
Ako je akcija konkretna, može biti opasna za one koji vode ovu našu priču i upravljaju igrom.
Zato je vrlo dobro pronaći nešto što će ljudima dati osjećaj zadovoljstva i “ispuhivanja” viška potencijala koji se stvara, a da s druge strane bude potpuno bezazleno.
Upravo to radi Šprajc za njih niti ne znajući. Ne zato što nije inteligentan. Jednostavno zato što ne vidi posljedice onoga što radi.
Ako ne vjeruješ ovom primjeru, evo još jednoga
Popularna glazbena skupina u regiji je Dubioza kolektiv. Imaju simpatičnu, zvučnu melodiju, no omiljeni su zbog svojih “aktivističkih” stihova i govora protiv politike. Publika pada u delirij od izrečene istine, ogromna energija se izbaci na koncertu i onda odu kući zadovoljni. A ništa se promijenilo nije. Lažna utjeha, ništa drugo.
Ono što je meni učinilo razliku u životu je da prestanem gledati u tuđe dvorište i okrenem se sebi.
Ono što je meni učinilo razliku je činjenica da nitko neće s neba pasti i učiniti meni život boljim.
Ono što je meni učinilo razliku je ulaganje vlastite moći i energije u sebe i svoj život.
I na kraju, nemojte prestati slušati omiljene izvođače ili gledati Šprajca ako vam je to zadovoljstvo. Samo nemojte to zabunom smatrati aktivizmom i putom do promjene.
Povezano: Dobro nam došle promjene, no što s njima?
