Kultura bijesa je postala sveprisutna u digitalnom dobu, odražavajući našu kolektivnu sklonost da reagiramo, često s intenzivnom negativnošću, na događaje oko nas.
Ovaj bijes obično se usmjerava prema percipiranim prijestupima. Na primjer, internet je eksplodirao bijesom prema Taylor Swift nakon što je osvojila nagradu za Album godine na dodjeli Grammyja. Mnogi su je kritizirali jer nije odmah odala priznanje Celine Dion, koja joj je uručila nagradu.
Bez obzira na to može li se Taylorino ponašanje smatrati nepristojnim, to nije ključno. Važno je primijetiti da reakcija nije bila razmjerna “zločinu”. Taj takozvani incident “ignoriranja” dobar je primjer koliko brzo i lako ljudi mogu uskočiti u online vlak mržnje.
Moderna kultura bijesa, poznata i kao kultura prozivanja, a povezana s kulturom otkazivanja, često se pretvara u toksičnu spiralu. Ljudi koji traže pažnju natječu se u stvaranju najzlobnijih i najpretjeranijih komentara, gušeći otvoreni dijalog i demonizirajući one koji griješe.
Priča stara koliko i vrijeme
Kolektivni bijes nije nova pojava, niti je nužno negativna. Ljudi su se prilagodili kako bi postali vrlo osjetljivi na prijetnju društvene isključenosti. Kada smo prozvani, osjećamo se povrijeđeno, što nas motivira na promjenu. Učimo kako je to iskustvo za nas i kako ga možemo iskoristiti da utječemo na druge.
U pred-digitalnim društvima, izražavanje bijesa s ciljem posramljivanja pojedinca unutar grupe imalo je ključnu društvenu ulogu. To je jačalo grupne norme, odvraćalo potencijalne prijestupnike i poticalo osjećaj reda i odgovornosti unutar zajednica.
Danas su tehnološke inovacije interneta, pametnih telefona i društvenih mreža omogućile širenje kolektivnog bijesa na globalnoj razini. Više društava može biti istovremeno obuhvaćeno, kao što smo vidjeli s pokretom #MeToo.
Kad bijes raste
Svi smo svjedočili ovakvom scenariju. Netko izgovori ili učini nešto “kontroverzno”, nekoliko postova to istakne, a ubrzo se stvori vrtlog komentara koji se ponavljaju i naglašavaju kako je ta osoba suštinski loša.
Slučaj klevete između Johnnyja Deppa i Amber Heard dobar je primjer gdje, bez obzira na osobno mišljenje o samom slučaju, teško je poreći da je diskurs postao izrazito toksičan.
Kolektivni moralni bijes koji potiče ovakve negativne spirale ima mnogo sličnosti s mentalitetom ljudi koji su mahali vilama tijekom suđenja vješticama u Salemu 1690-ih godina. Dijeljenje sličnih uvjerenja daje nam osjećaj pripadnosti grupi.
Osim toga, uvjerenje kojem svjedočimo u tuđim komentarima i ponašanju prema nekoj temi može potaknuti naše vlastite emocije, što se naziva “emocionalna zaraza”. Pojačane vlastite emocije i ojačana uvjerenja mogu nas natjerati da se pridružimo zboru negativnog diskursa.
Sveukupni ton i stil jezika koji koriste drugi također mogu utjecati na naše ponašanje i osjećaje. Društveno modeliranje sugerira da, ako mnogi sudjeluju u negativnim komentarima, može nam se činiti prihvatljivim da i mi učinimo isto.
Što smo više izloženi jednostranom diskursu, veća je vjerojatnost da ćemo se oduprijeti alternativnim stajalištima. Ovaj fenomen poznat je kao “grupno razmišljanje”.
Algoritmi društvenih mreža dodatno pogoršavaju situaciju, jer su općenito postavljeni da nam prikazuju više sadržaja sličnog onome što smo prethodno pregledavali ili lajkali, čime se dodatno pojačava jednostranost našeg online iskustva.
Znanstvenici sugeriraju da algoritmi mogu davati prednost određenim objavama na način koji oblikuje ukupni ton komentara, u biti potpirujući plamenove negativnosti.
Dvije strane iznošenja mišljenja
Za razliku od Salema krajem 1690-ih, današnja kultura bijesa pojačana je u intenzitetu i opsegu zbog promjenjivih kulturnih normi oko “iznošenja mišljenja”. U kombinaciji s anonimnošću i globalnim dosegom koji omogućuje internet, ova kultura izražavanja mišljenja vjerojatno je doprinijela vrsti izražavanja kakvu danas vidimo online.
Primjerice, u posljednja dva desetljeća sve je veće društveno priznanje važnosti suprotstavljanja zlostavljanju. To se može povezati s povećanom edukacijom o zlostavljanju u školama, kao i s rastućim trendom poticanja kulture izražavanja mišljenja na radnim mjestima. Stoga ne iznenađuje da se mnogi ljudi sada osjećaju samopouzdano u izražavanju svojih stavova na internetu.
Također je lakše izraziti negativna mišljenja online jer možemo ostati anonimni. Ne svjedočimo izravno emocionalnoj boli koju nanosimo svojoj meti. Također ne moramo brinuti o potencijalnoj prijetnji našoj osobnoj sigurnosti, koja bi bila povezana s izgovaranjem iste strašne stvari osobi u lice.
Kako se boriti protiv negativnosti?
Prevladavanje zamki kulture bijesa zahtijeva promišljeniji pristup prije nego što se uključimo u javnu osudu. Također je važno prisjetiti se da kultura bijesa često proturječi moralnim idealima kojima se većina nas divi, kao što su:
- svi griješe
- ljudi vrijede više od svojih najgorih postupaka
- ljudi su sposobni rasti i mijenjati se i zaslužuju drugu priliku
- u redu je imati različita mišljenja od drugih
- kazna bi trebala odgovarati zločinu.
Istraživanja pokazuju da pozitivni komentari mogu biti produktivan protuutjecaj na spirale negativnosti. Stoga vrijedi iznijeti svoje mišljenje ako vidite da stvari izmiču kontroli na internetu. Prije nego što kliknete gumb za objavu, zapitajte se:
- Vjerujem li zaista u ono što ću reći, ili se jednostavno slažem s grupom?
- Kako bi ovaj komentar mogao utjecati na osobu kojoj je upućen, i jesam li u redu s tim?
- Da li bih ovako komunicirao/la u situaciji licem u lice?
Poticanjem promišljanja, empatije i otvorenog dijaloga možemo izbjeći toksičnu kulturu bijesa i umjesto toga koristiti naš kolektivni bijes kao snagu za pozitivne promjene.
Autor: Shane Rogers, predavač psihologije na Sveučilištu Edith Cowan
Uz odobrenje autora, ovaj je članak je preveden s The Conversation.
