Tko nije doživio osjećaj krivnje i srama, ne zna što je život. Krivnja i sram usko su povezani.
U životu se dešavaju različiti scenariji koji nas dovode u situaciju da sami sebe okrivljujemo za nešto ili nekoga. Krivnja i sram nezdravi su i bolni ljudski osjećaji. Stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem tvrde da je krivnja ukorijenjena u samoosuđivanju, u osjećaju da smo učinili nešto krivo. Pojedinci koji svakodnevno vode bitke s krivnjom svoju ljutnju kao da okreću prema sebi jer su prekršili vlastiti sustav vjerovanja.
Svi mi koji sami sebe osuđujemo trebamo se prisjetiti svoga odrastanja, kako smo odgajani. Zasigurno će netko od vas pomisliti kako je to međusobno povezano. Na žalost, postoji neka tajna veza između krivnje, srama i prijašnjih iskustava.
Želja da ugodimo drugima plodno je tlo za stvaranje krivnje
Kao djecu su nas odgajali da dajemo sebe kako bi dobili naklonost drugih. Biti dobro dijete značilo je za većinu prilagoditi se i dati na raspolaganje drugima. Koliko pogrešaka je bilo u našem odgoju i koliko pogrešaka smo sami učinili odgajajući svoju ili neku tuđu djecu.
Samo zbog jednog razloga nam je uskraćen razvoj vlastitog identiteta; zapravo nas nisu podučavali kako da budemo neovisni ili međusobno ovisni. Većina je imala cjeloživotno obrazovanje usmjereno na trening ovisnosti o odobravanju drugih, prihvaćanju drugih, razumijevanju drugih i podršci drugih. Zašto nas nisu od početka učili asertivnosti; kako da drugima kažemo ne, pazeći da ne izgubimo sebe i sačuvamo svoje i tuđe dostojanstvo.
Želja da ugodimo drugima plodno je tlo za stvaranje krivnje. Ponekad se osjećamo krivima kada želimo nešto učiniti za sebe ako to nije u skladu s očekivanjima drugih.
Dr. Frankl u svojim radovima ističe da su krivnja, patnja i smrt ono što nitko od ljudi nije uspio izbjeći. Krivnja je po nekima dio ljudskog iskustva. Ona je osobni kompas koji nas upozorava da neke stvari više ne činimo. Krivnja nam ponekada ukazuje da ne slijedimo svoj sustav vrijednosti, da nismo unutar granica svog integriteta. Važno je svoja uvjerenja i postupke redovito održavati usklađenima.
Krivnja je naša veza s našim slabostima, našim sramom i našim nepraštanjem. Sram i krivnja su dvije sestre rođene od iste majke. Krivnja je glasnogovornik savjesti, onoga što smo učinili dok je sram ono što vi mislite da jeste.
Ne dozvolite da krivnja kreira vašu sadašnjost i budućnost
Mir i krivnja su dijametralno suprotni. Da bi mogli osjetiti mir i ljubav trebamo se riješiti osjećaja krivnje. Kada se uspijemo osloboditi krivnje možemo ostaviti i prošlost. Krivnja nam onemogućava da istinski doživimo sadašnjost. Ako vučemo krivnju iz prošlosti, dajemo toj istoj krivnji priliku da obilježi našu sadašnjost i kreira našu budućnost.
Pokušajte se osloboditi krivnje koju vežete uz neko životno iskustvo. Podijelite svoju krivnju s ljudima kojima vjerujete, povjerite im svoju tajnu.
I nemojte zaboraviti, svatko od nas je do smrti vrijedan nečije ljubavi. Prestanite okrivljavati sebe. Kao što ste u prošlosti bili strogi prema drugima, bili ste prestrogi i prema sebi, zato se kaže oprostite sebi da bi mogli oprostiti drugima. Tek tada može svatko od nas biti istinski slobodan.
Povezano: 7 pravila za očuvanje mentalnog zdravlja
S poštovanjem i ljubavlju, Dubravka