Kontrola rađanja, poznata i kao kontracepcija, antikoncepcija i kontrola plodnosti, metoda je ili mehanizam koji se koristi za sprječavanje trudnoće.

Koristi se od davnina, ali učinkovite i sigurne metode kontrole rađanja postale su dostupne tek u 20. stoljeću. Planiranje i korištenje mogućnosti kontrole rađanja naziva se planiranjem obitelji.

Neke kulture ograničavaju ili obeshrabruju pristup kontroli rađanja jer je smatraju nepoželjnom; moralno, vjerski ili politički. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) osigurala je smjernice o sigurnosti metoda kontrole rađanja kod žena s određenim medicinskim stanjima. U nastavku navodim informacije kako biste dobili uvid o razvoju ove metode kroz povijest.

Kontrola rađanja kroz povijest

Povijest kontracepcije seže duboko u prošlost pa se tako već u egipatskom Eberskom papirusu iz 1550. pr. Kr. i Kahunovom papirusu iz 1850. pr. Kr. nalaze neke od najranijih dokumentiranih zapisa o kontracepciji. Spominje se stavljanje meda, lišća bagrema i vlakana u rodnicu za blokiranje sperme. Nadalje, pretpostavlja se da se biljka Silphium, sada izumrla vrsta divovskog komorača porijeklom iz sjeverne Afrike, koristila za kontrolu rađanja u drevnoj Grčkoj i na Bliskom Istoku. Zbog svoje navodne poželjnosti, Silphium je do prvog stoljeća nove ere postao toliko rijedak da je vrijedio više od svoje težine u srebru, a do kasne antike potpuno je izumro.

Iako su ove metode, prema pronađenim zapisima, bile vrlo popularne, većina ih je najvjerojatnije bila neučinkovita.

Grčki filozof Aristotel (384. – 322. pr. Kr.) savjetovao je nanošenje cedrovog ulja „na maternicu“ prije snošaja.
Hipokratov tekst „O prirodi žena“ sadrži preporuku ženama da piju bakrenu sol otopljenu u vodi čime će, kako tvrdi, spriječiti trudnoću barem godinu dana. Kako se kasnije ispostavilo, ova metoda ne samo da je bila neučinkovita, već i opasna, kao što je to opisao kasniji medicinski pisac Soran iz Efeza (98. – 138. god.). Soran je pokušao navesti pouzdane metode kontrole rađanja temeljene na racionalnim načelima. Odbacio je upotrebu praznovjerja i amuleta i umjesto toga propisao mehaničke metode kao što su vaginalni čepovi i pesari. Kao baza se koristila vuna prekrivena uljima.

U srednjovjekovnoj Europi svaki pokušaj zaustavljanja trudnoće Katolička crkva smatrala je nemoralnim. Bez obzira na stav crkve vjeruje se da su žene tog doba koristile brojne mjere kontrole rađanja, poput prekida odnosa (coitus interruptus) ili umetanja korijena ljiljana i rute u rodnicu. Neke od zanimljivosti iz tog vremena upućuju nas da su žene tijekom odnosa vezala testise lasice oko bedara kako bi spriječile trudnoću.

Najstariji, do danas, otkriveni kondomi pronađeni su u ruševinama dvorca Dudley u Engleskoj i datiraju iz 1640. godine. Izrađeni su od životinjskih crijeva, a najvjerojatnije su korišteni za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti tijekom engleskog građanskog rata. Casanova, koji je živio u Italiji u 18. stoljeću, opisao je upotrebu janjeće kože za sprječavanje trudnoće.

Usprkos tome, kondomi su postali široko dostupni tek u 20. stoljeću.

Suvremene metode kontracepcije

1909. godine Richard Richter razvio je prvu intrauterinu „napravu“ napravljenu od crijeva svilene bube, koju je krajem 1920-ih Ernst Gräfenberg dalje razvijao i plasirao u Njemačku. 1951. godine kemičar Carl Djerassi iz Mexico Citya proizvodio je hormone u tabletama progesterona koristeći meksički jam. Djerassi je kemijski stvorio tabletu, ali nije bio spreman za njezinu distribuciju pacijentima.

U međuvremenu, pedesetih godina prošlog stoljeća, Gregory Pincus i John Rock razvili su prve pilule za kontrolu rađanja, poput mestranola/noretynodrela, koje su postale javno dostupne 1960-ih pod imenom Enovid.

Medicinski pobačaj postao je alternativa kirurškom pobačaju dostupnošću analoga prostaglandina u 1970-im i mifepristona u 1980-im.

Najučinkovitije metode kontrole rađanja u današnje vrijeme su sterilizacija vazektomijom kod muškaraca, ligacija jajovoda kod žena, intrauterini ulošci (IUD), hormonalni preparati (pilule) i implantati. Slijede ih brojne metode zasnovane na hormonima, uključujući oralne tablete, flastere, vaginalne prstenove i injekcije.

Manje učinkovite metode uključuju fizičke barijere poput kondoma, dijafragme i spužvi. Najmanje učinkovite metode su spermicidi i povlačenje muškarca (coitus interruptus) prije snošaja. Sterilizacija, iako vrlo učinkovita, obično nije povratna metoda kontracepcije, dok su sve ostale metode reverzibilne.

Sigurni seksualni postupci, poput upotrebe muških ili ženskih kondoma, mogu pomoći i u prevenciji spolno prenosivih infekcija. Ostale metode kontrole rađanja ne štite od spolnih bolesti.

Hitna kontracepcija (pilula za dan poslije) može spriječiti trudnoću ako se uzme u roku od 72 do 120 sati nakon nezaštićenog spolnog odnosa.

Neki tvrde da je nepostojanje seksualnog odnosa (apstinencija) također oblik kontrole rađanja, dapače, kažu da je najbolji oblik kontracepcije.

Hormonska kontracepcija

Hormonska kontracepcija dostupna je u nekoliko različitih oblika poput oralnih tableta, potkožnih implantata, injekcija, flastera, spirale, vaginalnog prstena itd. Trenutno je dostupna samo za žene, iako su hormonski kontraceptivi za muškarce klinički testirani i očekuju svoju primjenu u doglednoj budućnosti.

Kako smo već ranije naveli, prva generacija kontracepcijskih pilula pojavila se na svjetskom tržištu još 1960. godine.

Ovisno o sastavu, oralni kontraceptivi dijele se u dvije velike podgrupe, kombinirani tip (COC – eng. combination oral contraceptive) i progestinske pilule (POP – eng. progestin only pill).

Progesteron i estrogen su ženski spolni hormoni s brojnim funkcijama. Važnost estrogena očituje se u razvoju reproduktivnog sustava žene, utječe na redovitu mjesečnu „revitalizaciju“ stijenke maternice (endometrija) nakon menstrualnog ciklusa u kojem dolazi do njezinog odljuštenja.

Progesteron djeluje na već “pripremljenu” sluznicu maternice tako da ona nakon djelovanja progesterona ima jače izraženu sekretornu funkciju. Današnje formule hormonske kontracepcije kombiniraju jednu trećinu, do jednu petinu estrogena, a ostatak pilule sastavljen je od bilo kojeg od četiri generacije sintetiziranog progestina. Estrogen u piluli onemogućuje ljuštenje endometrija i tako i smanjuje vjerojatnost nepravilnog krvarenja.

Progestin u piluli povećava gustoću cervikalne sluzi. Stvarajući mehaničku barijeru spermijima, održava endometrij tankim i onemogućuje ovulaciju smanjujući nagli porast FSH i LH.

Tablete koje sadrže samo progestin primjenjuju se uglavnom kod onih žena koje imaju kontraindikaciju primjene estrogena. Najčešći razlog za početak korištenja kontracepcijskih pilula je prevencija neželjene trudnoće te problemi s menstrualnim ciklusom. Učinkovitost djelovanja kontracepcijskih pilula je velika. Ako se bilo koji od njih uzme tijekom trudnoće, ne povećavaju rizik od pobačaja niti uzrokuju razvojna oštećenja.

Korištenje kontracepcijskih pilula

Korištenje obično započinje prvi dan mjesečnice i od tada započinje i zaštita. Tablete se piju svaki dan u približno isto vrijeme uz toleranciju do oko 6 sati. Ovisno o tipu tableta, tablete se mogu uzimati svaki dan tijekom 28 dana, ali i u drugim oblicima uzimanja.

Pozitivne strane kontracepcijskih pilula

Osim što kontracepcijske pilule pružaju stalnu i učinkovitu zaštitu od neželjene trudnoće, imaju i brojne druge pozitivne učinke. Pomažu u regulaciji menstrualnog ciklusa, smanjenju tegoba za vrijeme predmenstrualnog sindroma, smanjenju rizika za pojavu mioma, djeluju protektivno na razvoj karcinoma jajnika i endometrija, djeluju protektivno kod benignih i nekanceroznih promjena dojki (fibroadenoma). Dugotrajna primjena oralne hormonske kontracepcije odgađa osteoporozu i pad koštane mineralne gustoće te umanjuje rizik od prijeloma. Utječu na poboljšanje kod osoba koje imaju problema s aknama…

Neželjeni učinci

Oralna hormonska kontracepcija može imati nuspojave koje su kod žena različito izražene. Neke žene ih uopće nemaju, dok se kod drugih može pojaviti mučnina, povećana napetost u dojkama, točkasto krvarenje između menstruacija itd. Većina svih simptoma nestane kroz tri mjeseca od početka korištenja. Zdrave i mlade žene imaju minimalni ili nikakav rizik uz korištenje hormonske kontracepcije. Bez obzira na minimalne rizike, kod mlade populacije je obvezna stručna i detaljna obrada budućih korisnica.

Kombinirani hormonski kontraceptivi povezani su s povećanim rizikom od nastanka krvnih ugrušaka u venama i arterijama koji mogu biti povezani s fatalnim komplikacijama poput plućne embolije te različitim oblicima infarkta (moždani, srčani…).

Upravo zbog ovog rizika ne preporučuju se ženama starijim od 35 godina, naročito onima koje nastavljaju pušiti.

Učinak na seksualnu želju je različit, kod nekih žena ona je povećana, dok je kod drugih smanjena. Kombinirani oralni kontraceptivi smanjuju rizik od raka jajnika i karcinoma endometrija, ali ne mijenjaju rizik od razvoja raka dojke. Često smanjuju menstrualna krvarenja i bolne menstruacijske grčeve.

Tablete, injekcije i intrauterini ulošci samo s progestinom nisu povezani s povećanim rizikom od nastanka krvnih ugrušaka i mogu ih koristiti žene s pozitivnom anamnezom krvnih ugrušaka. Tablete samo s progestinom mogu koristiti i dojilje jer ne utječu na proizvodnju mlijeka. Vrlo česte nuspojave su glavobolje, mučnine, nadutost, bolne dojke, neregularna oskudna vaginalna krvarenja, edemi udova itd. Otkrivanje progestina drospirenon i desogestrela većina tih učinaka smanjena je na minimum.

Mehaničke metode

Pregradne kontracepcijske metode su one koji pokušavaju spriječiti trudnoću fizičkim sprječavanjem ulaska sperme u maternicu. Uključuju muške kondome, ženske kondome, cervikalne kape, dijafragme i kontracepcijske spužve sa spermicidom.

Globalno su kondomi najčešći način kontrole rađanja. Muški kondomi stavljaju se na uspravan penis muškarca i fizički blokiraju ulazak ejakulirane sperme u tijelo spolnog partnera. Suvremeni kondomi se najčešće izrađuju od lateksa, ali se izrađuju i od drugih materijala poput poliuretana ili janjećeg crijeva.

Dostupni su i ženski kondomi, najčešće od nitrila, lateksa ili poliuretana. Prednost muških kondoma je što su jeftini, jednostavni za upotrebu i imaju malo štetnih učinaka. Muški kondomi i dijafragma sa spermicidima imaju tipičnu stopu neuspjeha u prvoj godini korištenja od 18 %, odnosno 12 %.

Kondomi imaju dodatnu prednost u sprečavanju širenja nekih spolno prenosivih infekcija poput HIV/AIDS-a.

Kondomi izrađeni od životinjskih crijeva ne utječu na sprječavanje širenja spolno prenosivih infekcija.

Povezano: Predmenstrualni sindrom – Mit ili stvarnost