„Prosječna osoba koja razvije naviku postavljanja jasnih prioriteta i brzog izvršavanja važnih zadataka ostavit će daleko iza sebe genija koji mnogo priča i stvara sjajne planove, ali radi vrlo malo.“ (Brian Tracy)
Sama izrada plana osobnog razvoja nije dovoljna – potrebno ga je i provoditi. U tome nam mogu pomoći vještine samodiscipline i samomotivacije.
Samodisciplina predstavja vještinu usmjeravanja pažnje u određene aktivnosti, te kontrolu vlastitog uma koja omogućava da nešto svjesno učinimo ili ne učinimo. Wikipedia daje možda i najbolju definiciju samodiscipline, pa kaže da je ona trening samog sebe kako bi se izvršio određeni zadatak ili usvojio neki određeni uzorak ponašanja, iako bi zapravo u tom trenutku radije radili nešto drugo. Možemo ju definirati i kao sposobnost i motivaciju da nešto učinimo. Samodisciplina se može razvijati i jačati kroz vježbu i to na način da svjesno kontroliramo vlastiti um i usmjeravamo ga tamo gdje mi to želimo, bez obzira na tjelesne ili emocionalne potrebe. Kada govorimo osobnom razvoju i izvršavanju plana osobnog razvoja koji smo izradili, tada će nam u samodisciplini dodatno pomoći i motivacija. Samodisciplina je sve veći problem u suvremenom okruženju, a prema nekim istraživanjima, tome su doprinijeli slijedeći razlozi:
- Nedostatak smisla, vizije
- Loše definirani ciljevi ili nepostojanje ciljeva
- Ostvarivanje nekih ciljeva je zahtjevno, pa se radije prepuštamo neuspjehu, a radimo nešto drugo što je ugodnije
- Strah od promjene, čak i kada je ona pozitivna
- Previše energije ulaže se u samom početku, da bi nakon početne euforije motivacija nestala
Kroz izradu plana osobnog razvoja, već smo nekoliko razloga eliminirali: oblikovali smo svoju osobnu viziju, kvalitetno smo definirali ciljeve koji su izazovni i ostvarivi, dobro smo isplanirali aktivnosti i ostavili smo dovoljno vremena i za odmor. Sada samo moramo još pobijediti strah od promjene, ako ga imamo, i kontrolirati sebe da radimo aktivnosti koje se nalaze u našem planu, čak i onda kada bismo radije radili nešto drugo i ugodnije. To ćemo ostvariti vrlo jednostavno, govoreći „ne“ aktivnostima koje ne doprinose ostvarenju ciljeva i nisu dio plana osobnog razvoja, a govoreći „da“ aktivnostima koje će nas dovesti do cilja.
Samomotivacija je druga korisna vještina koja će nam pomoći da ostvarujemo plan osobnog razvoja. S njom smo se već susreli u fazi oblikovanja osobne vizije, koja sama po sebi predstavlja motivator i potiče na rad. Kroz samomotivaciju svoje emocije usmjeravamo prema ciljevima, maštamo o ostvarenju cilja i poduzimamo sve one aktivnosti koje je potrebno poduzeti da bi cilj bio ostvaren, a to se sve odvija bez vanjskog utjecaja drugih osoba. Ona je izrazito snažan pokretač naših aktivnosti, a odgovornost za nju snosimo isključivo sami. Govoreći o motivaciji i njezinom značaju za emocionalnu inteligenciju, Goleman kaže: „Do stupnja do kojeg nam smetaju ili nam pojačavaju sposobnost razmišljanja i planiranja, vježbanja za neki daleki cilj, rješavanja problema i sl., emocije određuju granice naših sposobnosti za to da se koristimo urođenim mentalnim darom i tako određuju kako ćemo proći u životu. A do stupnja do kojeg nas osjećaji elana i ugode – ili čak optimalne količine tjeskobe – motiviraju u onome što činimo, ti nas osjećaji vode do uspjeha.“ Samomotivacija nam omogućava se pokrenemo i da učinimo nešto što je za nas korisno. Osobe koje su stekle ovu vještinu usredotočene su na svoje ciljeve, svoje aktivnosti usmjeravaju prema njima, predani su i posvećeni onome što rade, preuzimaju inicijativu i aktivni su sudionici događanja u svojim životima, a pored toga su i optimistični. Da biste se motivirali, možete za sebe izgraditi i sustav nagrađivanja, kao što to poduzeća čine za svoje zaposlene. Za svaki cilj, ili dio cilja, definirajte nagradu koju ćete sami sebi omogućiti kada ostvarite isplanirano. Tako ćete ostvariti dvostruku korist.
mr. sc. Nataša Trojak
