Ah, što bi bila prava definicija ljubavi? Kako za koga.
Netko bi rekao, pakao u koji sam ušao, a nikako ne mogu izaći van. Netko je radi ljubavi svaki dan u oblacima. Netko se žrtvuje. Netko moli, plače i proklinje sve oko sebe…
No, ne osvane dan, a da netko drugačije ljubav ne doživi. I ne ispriča onako, da ti srce dira, a osmijeh ti izmami na lice, za šankom…
– Kako sam se ja neki dan zaljubio u Zvjezdanu! To je ljubav na prvi pogled. Pregazila me. Bio je to pravi sudar. Sreća u nesreći. A ja se zaljubio u nju. I to jako. Ne izlazi mi iz glave. Njezina duga, crna kosa, tako je mirisala. Njezine ruke, bile su tako nježne…
– Nikola! O čemu ti? Neka te cura pregazila, a ti se nisi naljutio i vikao na nju, nego se zaljubio.
– Pa da. Šteta što nisam u tom trenutku bio pri sebi i tražio njezin broj telefona. Baš sam glup. Bio sam i kratko u nesvijesti, ali nije važno…
– Ti čovječe nisi normalan. Konobar! Molim te za mojeg prijatelja još jedno piće, kratko i jako…
– Ne vjeruješ, je li? Izlazio sam iz kafića i pokupila me cura koja je vozila bicikl. Pao sam, a ona je jedno vrijeme vikala na mene. Poslije se smirila i pokušala mi pomoći da ustanem. Ali, nikako, pa nikako. Ja sam samo u nju gledao. Bio sam opčinjen njezinom ljepotom. I odmah sam joj oprostio što me pregazila. Moje srce je jače kucalo radi nje. I sada se nije smirilo.
– I što je dalje bilo?
– Ništa. Ona je otišla, a ja još dugo gledao za njom i plakao.
– Zašto si plakao?
– Nemam njezin broj telefona. Ne znam joj ime. Ništa o njoj ne znam…
– Malo prije si rekao da si se zaljubio u Zvjezdanu!
– Ah, to! Ja sam joj ime dao. Ona je moja zvijezda. Moja ljubav. Neću se više nikada tako jako zaljubiti, vjeruj mi.
– Konobar!
– Ne viči na čovjeka, vidiš da ima puno posla.
– Oprostite. Malo je gužva večeras, ne stignem sve na vrijeme poslužiti. A, to ste vi! Jučer sam vas našao u toaletu. Pali ste i ja sam vam pomogao da ustanete. Skuhao vam jaku kavu i poslije pozvao taxi! – konobar će Nikoli.
– Nije tako bilo. Mene je pregazila Zvjezdana! Tu, vani. Cura na biciklu! A ja se u nju zaljubio. Jako je volim. Nećeš mi sada ti uništiti moj san! Nisam bio u toaletu. I nisam pao. Niti si mi ti pomogao. Ne razumijem zašto neki ljudi vječno lažu. Zvjezdana je imala dugu, crnu kosu. Toga se sjećam. I prekrasno lice. I sve je bilo kako se ja sjećam…
– Ja imam dugu kosu. Gle, vezana u rep!
– Daj sad piće svima!
– Mene je pregazila cura na biciklu! Zvjezdana! Nitko mi neće od vas oduzeti moju ljubav! Evo. Idem van i pokazat ću vam da je moguće da te netko pregazi tko juri na biciklu!
– Zovite taxi.
– Neka ne ide van.
No, nitko nije mogao predvidjeti sljedeći događaj. U snovima, ili bez njih, ure idu dalje…
– Glupane jedan! Skoro sam pala radi tebe! – vikala je starija žena
– Ovo nije moja Zvjezdana. Blaga, mila, najljepša na svijetu. A, možda i je. Samo puno starija! Zvjezdana! Vrati se! Ne ostavljaj me! Vrati se…
Povezano: Ne dao ti Bog da na tavanu, svoju bivšu ljubav pronađeš
