Samopouzdanje utječe na brojne aspekte našeg života, one privatne i one poslovne. Nedostatak samopouzdanja ne znači istovremeno i neuspjeh, ali najčešće dovodi do neuspjeha. Samopouzdanje stječemo još u dječjoj dobi, no ukoliko to nismo uspjeli tada, možemo se samopouzdanjem baviti i u odrasloj dobi.
Samopouzdanje počinjemo razvijati još kao djeca, pri čemu roditelji i odgoj imaju ključnu ulogu. Roditelji koji su prema svojoj djeci uvijek kritični, a rijetko daju pohvale, nesvjesno će gušiti razvoj samopouzdanja. S druge strane, roditelji koje hvale svoju djecu, iako uz to mogu davati i konsktruktivnu kritiku, kod djece će poticati razvoj samopouzdanja, jer za to je potrebna roditeljska ljubav i prihvaćanje, unatoč greškama i nesavršenostima koje posjedujemo.
Samopouzdanje je stav kojeg karakterizira pozitivno vjerovanje da osoba može kontrolirati vlastiti život i planove. Samopouzdani ljudi ne samo da prepoznaju svoju sposobnost da nešto učine, već to i čine. Mišljenje drugih osoba je, pri tome, njima nevažno. Oni će ga saslušati, ali ono neće omesti njihove planove, jer su sami uvjereni da posjeduju sposobnost i potencijal da nešto učine – bez obzira na to što tko mislio o tome. Na taj način ne sprječavaju sami sebe u iskorištavanju prilika koje im se ukazuju. Za osobe koje su na putu izgradnje ili jačanja vlastitog samopouzdanja važno je istaknuti da ono nije povezano sa stvarnim sposobnostima. Svatko od nas poznaje osobe s visokim stupnjem samopouzdanja i niskom razinom znanja i vještina, i obratno. Na nama je da odlučimo da li ćemo naše samopouzdanje graditi na iluziji vlastite veličine, ili ćemo biti realni i izgraditi ga na postojećim znanjima i vještinama, a onda ga nadograđivati zajedno s našim sposobnostima.
mr. sc. Nataša Trojak
