Roditelji često u šali znaju reći da im nedostaje vrijeme kada njihovo dijete nije znalo pričati. Obično je to rečenica roditelja čija se djeca jednostavne “ne gase”. Naravno da kao roditelj obožavate svoje dijete i ne želite im povrijediti osjećaje, no isto tako želite postaviti jasne granice. Ako vaš mališan neprestano priča u tolikoj mjeri da vam već ozbiljno smeta, evo kako to iskomunicirati na jasan, ali ljubazan način.
Kako “hendlati” situacije kada dijete neprestano priča
Ako već treći dan zaredom slušate o avanturama psića u ophodnji ili koga je sve izliječila doktorica Pliško, moguće da osjećate kako pomalo “ludite”. Ako vaše dijete neprestano priča, bez obzira o kojoj se temi radi, ovo su savjeti koji će vam pomoći nositi se s time. Isto kao što vaše dijete ima potrebe i želje koje su na vama da ih uvažite, tako i vi imate pravo na isto to.
Odredite frazu ili rečenicu koja označuje predah
Kada dijete neprestano priča, najgore što možete napraviti je naprasno ih prekinuti i to uz povišeni ton. U njihovoj glavi, to što vam pričaju jednako je važno kao i to što vi pričate sa suprugom, prijateljicama, kolegama.. Stoga je važno dati do znanja da ih uvažavate i slušate.
Osmislite rečenicu koja vašem mališanu ne zvuči kao uvreda, napad ili ignoriranje, a opet šalje jasnu poruku. To možete biti i nešto jednostavno poput: “Rado bih da mi ispričaš više, ali malo kasnije jer sada…”. I onda recite što radite ili planirate raditi zbog čega trenutno ne možete sudjelovati u razgovoru. Recimo kuhanje ručka, odlazak u dućan, tuširanje..
Slična korisna rečenica je i “Ovo što pričaš mi je važno. Rado bi čula više kada završim s…”.
Povezano: Možemo li svu djecu voljeti jednako?
Držite do svoje riječi
Naravno, navedene rečenice funkcioniraju samo ako se zaista vratite razgovoru kasnije. Time ćete steći i zadržati povjerenje djeteta čime će i efekt same rečenice biti jači. Kada obavite što trebate, dođite do svog “pričljivca” i recite: “Hej, pričao/la si mi nešto važno. Sada sam gotova s poslom pa bi rado čula ostatak”. Kombinacijom ova 2 načina ponašanja šaljete jasnu poruku i pri tom dajete do znanja da vam je izuzetno važno što vam vaše dijete želi reći. Dodatni bonus je što ih učite da svaki razgovor ima svoj početak – i kraj.
Važnost tišine
Ako vaše dijete neprestano priča na način da je to postala vaša svakodnevice, to je izvrsna prilika da ih upoznate s pojmom “quiet time” ili perioda tišine. Kao i s puno drugih stvari, i ovo je najbolje iskomunicirati direktno i jasno. Recite da je sada vrijeme za tišinu kada svatko obavlja svoje zadatke, hobije ili obaveze u tišini. Ako primijetite da dijete tada počinje pričati “sebi u bradu” ili samo sa sobom, pustite ih da nastave. Stručnjaci se slažu da dječji razgovor koji nije upućen drugim ljudima ima izuzetno puno benefita za kasnije uključenje u zajednicu i odlazak u školu, na fakultet, posao.
