Zamisli da sada potpisuješ ugovor o sreći za sljedećih godinu dana. Ugovor podrazumijeva samo jednu stvar. Odnosno jedan odnos. Odnos između onoga dobrog što želiš da ti se dogodi sljedeće godine i onoga lošega.
Dakle, da možeš odlučiti koliko dobroga ili lošega će ti se dogoditi u sljedećih godinu dana, što bi izabrala? 50-50? 90-10? 10-90? Koji je tvoj omjer? Kako izgleda tvoj ugovor o sreći? Ok, sad kad si odlučila, reći ću nešto važno u vezi toga. Ako si bila… nazovimo to realna. Ne volim tu riječ, ali trenutno nemam bolju, shvatit ćeš kako je taj željeni postotak nešto bolji nego što ga trenutno imaš.
Najvažnije pitanje kada potpisuješ ugovor o sreći
S kim potpisuješ ugovor? Tko je druga „zainteresirana strana“? Tko o tome može odlučiti? Tko ispunjava stavke ugovora? Je li s druge strane Bog, sudbina, karma, sreća? Je li s druge strane tvoj suprug, dijete, šef, novac? Ili si s druge strane ti?
Prije nego odgovoriš na ovo pitanje, razmisli o sljedećem. Kad si sretna, tko se smije? Kad si tužna, tko plače? Kad nešto želiš, tko (ne)radi stvari da do toga dođe? Kad ne želiš nešto, tko stalno razmišlja o tome? Mislim da si dobila odgovor na pitanje s kim potpisuješ ugovor.
Kako izgleda taj ugovor o sreći?
Netko drugi treba učiniti sve, ti ništa? Ti trebaš učiniti sve, drugi ništa? Postoje li u njemu „nemoguće“ stvari? Koliko ih je? Na koji će se način one dogoditi? Koliko je u ugovoru realnih stvari koje se zapravo mogu dogoditi već danas? Kojim klauzulama osiguravaš da će se zainteresirane strane držati ugovora? Kada ćeš se iz njega povući i zašto?
Mi ne razmišljamo o svom životu niti približno dovoljno. Ne dajemo mu dovoljno na važnosti i prepušteni smo stihiji energije, emocija, tuđih mišljenja i reakcija da utječu na naš život. Kad bismo dio vremena posvetili sebi i onome što želimo, ubrzo bi se to počelo događati. Uspješno ili manje uspješno, počelo bi se događati. Uspješnost bi se s vremenom povećavala kako postajemo bolji u obraćanju pozornosti na svoj život.
Ugovor o sreći za sljedećih godinu dana uopće nije loša ideja kako bi se sve to dogodilo onako kako želiš ili bar jako blizu tome.
Povezano: Nedostaje li ti motivacije?
Dvije jako važne smjernice
Na kraju ti želim dati dvije jako važne smjernice koje će pomoći podizanju zadovoljstva ugovorom i rezultatima.
Prvo, ne stavljaj u njega stvari i osobe, u ugovor o sreći stavi osjećaje.
Nemoj staviti: „Želim muškarca 190/90 s crnom kosom i Audijem A6.”
Stavi: „Želim se osjećati zaljubljeno, voljeno, lako, sigurno, ta sigurnost se preljeva po meni kao svilena plahta i osjetim ju svakom stanicom svog tijela…”
Na ovaj način opiši sa što više detalja sve što želiš u životu. Kako se želiš osjećati u vezi novca? Kako se želiš osjećati u odnosu na svoje tijelo? Kako u odnosu na djecu, prijatelje, partnera…
Zašto mislim da je ovo bolje? Ispričat ću ti vlastiti primjer.
Moj vlastiti primjer
Dakle, kad sam bio puno mlađi, automobili nisu bili ovako dobri kao sada. Živio sam s mamom, a ona nije bila nešto ažurna u održavanju automobila. Nekako sam na nju povukao tu naviku, na žalost… No, vratimo se na bitno. Svake godine automobil treba registrirati. Da bi se to dogodilo, treba otići na tehnički pregled. Tehnički pregled je mami tada uglavnom izvlačio puno stresa. Bilo je kao na lutriji. Hoće ili neće… Tražila se veza za prolazak na tehničkom, što sve ne. Uglavnom, puno, puno stresa iz godine u godinu.
Naravno da sam to osjetio. Kada se nešto ponavlja dovoljno puta, počnemo to smatrati normalnim.
Nakon što sam kupio svoj prvi automobil, ništa se nije promijenilo. Sada sam ja odlazio sa strahom na tehnički. Svaki put! Iako je automobil bio u puno boljem stanju. I ovaj se obrazac ponavljao godinama. Čak i kad sam imao sjajan automobil koji će bez problema proći na tehničkom.
Jedne godine sam krenuo na tehnički i pojavio se onaj grozni strah. Tako uobičajen za tehnički. No, u tom trenutku sam bio dovoljno svjestan. Shvatio sam što se događa i odlučio to promijeniti. Znao sam da automobil mora proći tehnički i da je potpuno ispravan. Pronašao sam u sebi emociju „sve je u najboljem redu“ i s tim sam stavom otišao na tehnički.
Pogodi što?
Tip na tehničkom je bio divan. Nikad do tada mi se to nije dogodilo. Bila je neka ogrebotina sitna, rekao je ako to želim riješiti da on ima frenda pa da mu se samo javim. Ostavio mi je svoj broj telefona da ga nazovem kad sljedeći put idem registrirati automobil! Wow! Ostao sam bez riječi.
Što se promijenilo? Automobil? Zakon za registraciju? Procedura? Ili moja emocija oko toga?
Zato u ugovor stavi osjećaj, ne situaciju. Probaj, ovo će te oduševiti i rezultati će ponekad doći doslovno trenutno!
Druga važna stvar u vezi ugovora je – možeš potpisati aneks kad god to poželiš. Ako za mjesec dana imaš ostvareno sve što si poželjela, samo dodaj aneks u kojem želiš više (napomena: neka aneks bude uvijek u pozitivnom smjeru onda kada je sve ili bar velika većina iz postojećeg ugovora postignuta).
Povezano: Kako lakše do dobrih (boljih) navika?
Ugovorom o sreći nakon što ga potpišemo
Čitaj ga bar jednom tjedno. Na početku preporučujem svakodnevno čitanje. Uzmi ga kao kartu puta do onoga što želiš i često provjeravaj ideš li u željenom smjeru. Tako ćeš uspostaviti odnos sebe i onoga što želiš. Upoznat ćeš to što želiš i brže i lakše krenuti prema tome. Sad se lijepo obuci, napiši ugovor, potpiši ga i spremi na posebno mjesto.
Iz srca, Miro.
