Strukturirano komuniciranje i jasno prenošenje poruke je vještina koja se uči.
U životu, vrlo često, padamo upravo na tom testu jer ne znamo komunicirati s drugim ljudima iz okoline niti sa samim sobom. Sami sebe potiskujemo i opravdavamo druge.
Fizičke su granice jasno postavljene. Ako nam netko provali u kuću, zvat ćemo policiju. No, postoje i one druge, emocionalne granice. Postavljamo ih da bi zaštitili sebe, a ne da bi kontrolirali druge, kako to neki vole misliti. Sve u životu ima svoju cijenu, a ako nismo postavili granice otvorili smo put neiskrenim odnosima, manipulaciji, iskorištavanju, zamjeranju i povredama. Osobne granice trebaju doći iz mira i ljubavi jer ne možemo mijenjati nikog drugog osim sebe.
Ali, reći „ne“ baš i nije poželjno. U našem podneblju vjetar puše u nekim drugim smjerovima pa tako i nas odnosi u tom smjeru. Naučili su nas da „ne“ nije dobra riječ. Stoga bi trebali dopustiti da nam se ljudi upliću u privatni život, kasne na dogovore i sl. Također su nas naučili da uvijek treba pomoći drugima i biti na raspolaganju, ali nisu nam rekli da ako nismo sigurni u razloge zašto nešto radimo i odrađujemo to samo zato što se to „mora odraditi“, stvorit će se neiskren, frustrirajući odnos u kojem krivimo druge osobe zbog vlastitog nemanja granica. I to nas dovodi do toga da spuštamo vlastite kriterije i pristajemo na stvari koje ne želimo kako drugi ne bi primijetili da ne dobivamo ono što nam je potrebno.
Nije toliko važno što govorimo, nego što druga strana čuje i ostajemo li dosljedni.
Prvo trebamo jasno razumjeti svoje potrebe, znati što dopuštamo, želimo i očekujemo. Puno puta od druge strane očekujemo ispunjenje želja i zahtjeva koje si prvo sami trebamo pružiti. Drugima treba dopustiti da budu ono što jesu i pojasniti im svoje granice jer ako ih ne znaju tada nisu ni svjesni da ih krše. Bez ljutnje, mirnim tonom treba reći npr.: „Molim te da me saslušaš i razumiješ jer mi je ovo važno. Ako ćeš drugi put kasniti više od 15 min, ja ću otići jer imam druge planove.“ Kada se na ovakav način iskomunicira, druga je strana dobila poruku u kojoj je racionalan dio, ali i emotivan, što znači da ako sljedeći put napravi istu stvar, svjesno je donijela tu odluku.
„Ne“ bez posljedice nije jasno postavljena granica i sada nastupa dosljednost. Sljedeći put kada dođe do kašnjenja treba otići. U miru, ali otići. I svaki sljedeći put kada netko povrijedi naše granice. Da, to znači da ćemo ponekad morati žrtvovati neki odnos.
Prepoznavši što nam je važno i to komunicirajući drugoj strani, znači da volimo i cijenimo sebe, ali i onog drugog, jer želimo s njim graditi odnos temeljen na poštovanju i iskrenosti.
Istina je da to netko može iskoristiti kao ispriku da se naljuti, ali to nije do nas. Lako ćemo znati kad se osjećamo poštovano. O prekoračenoj granici obavijestit će nas ljutnja i zamjeranje koje ključaju u nama.
Svi smo mi svjesni svojih slabijih strana na kojima još treba raditi. Ali snovi su tek prvi korak. Slijede planovi i mentalna priprema kako bi nas ustrajnost u konačnici dovela do cilja.
Pročitajte i:
Pandemija s ljudskog stajališta
Dijagnoza društva
Filteri i ego
Kako uspješno komunicirati?
