Za izgradnju samopouzdanja početna točka je analiza vlastitih snaga i slabosti. Kada se iste identificiraju, osoba treba koristiti svoje snage i poduzimati one aktivnosti koje se temelje na tim snagama.
Tako će početi skupljati „dodatne“ bodove i dokazati sebi da je sposobna polučiti uspjeh – bez obzira na njegovu veličinu. Krene li osoba do svojih slabosti, moglo bi se dogoditi da sama sebe demotivira u startu. Osobi koja pati od nedostatka ili niske razine samopouzdanja pomoći će i povremeno podsjećanje na stvari koje je prošlosti učinila dobro i na uspjehe i rezultate iz prošlosti. Tako će, na jedan način, „uskladištiti“ sve one pozitivne trenutke koje često zaboravljamo, i imati ih pri ruci u trenucima kada se osjeti nesposobnom za bilo što. Greške i nesavršenosti u ovoj fazi moraju se ostaviti po strani – ovo nije trenutak da se o njima razmišlja, niti da se iz njih uči, jer ovo je faza u kojoj se treba usredotočiti na stvaranje temelja za stjecanje i jačanje samopouzdanja. Najveći umjetnici, znanstvenici, vrhunski sportaši i menadžeri, povremeno griješe, pa ipak su uzori mnogim ljudima. Razlika između njih i osobe s niskim stupnjem samopouzdanja je u tome što oni svoje greške ne doživljavaju tragično ine predbacuju si zbog njih, niti si dozvoljavaju da ih one ograničavaju ili ometaju na putu do cilja i u osobnom rastu.
Svaki puta kada pomislite na neki „promašaj“ iz prošlosti, misao brzo zamijenite s nekim uspješnim događajem, koji ste „uskladištili“ i čuvate ga upravo za ovakve situacije. Kao djeca, morali smo naučiti hodati. Prije nego što smo prohodali, padali smo mnogo puta. Da smo pri svakom padu odustali od učenja hodanja, kakav bi danas bio naš život? Na isti takav način trebamo promatrati i neuspjehe iz prošlosti, kao privremene situacije koje nisu stavile „točku na i“ našim budućim ambicijama. Ovakav stav dati će nam početnu snagu i poticaj da dalje radimo na vlastitom samopouzdanju.
mr. sc. Nataša Trojak