Nedavno sam u jednom od svojih blogova spomenula adrenalin kao jedan od hormona stresa čija se razina diže kada naš živčani sustav prepozna neku situaciju u kojoj se nalazimo kao opasnost i priprema naše tijelo za takozvani “fight or flight mode”. Bori se ili bježi.
Razina adrenalina se spušta kada opasnost prođe. Tako bi trebalo biti. U većine ljudi i jest.
Tjelesna senzacija, kada su razine adrenalina visoke, je svima vama poznata: znojimo se, osjećamo brze otkucaje srca, ubrzano dišemo, svjesniji smo okoline i budniji na podražaje. I svi oni ostali pokazatelji: povećana količina kisika u krvi, povećani krvni tlak i kontraktilnost srca, povećana cirkulacija u mišićima i tako dalje.
Potpuno jednaka stvar se u našem tijelu događa nakon pretrpljenog emocionalnog stresa.
Uzmimo na primjer situaciju u kojoj vi počinjete razmišljati kako svoga šefa zatražiti povišicu. U vama to izaziva osjećaj straha, neugode. Vaše tijelo to prepoznaje kao opasnost i živčani sustav šalje srži nadbubrežne žlijezde impuls da izluči adrenalin i poveća srčani minutni volumen. Počinjete osjećati sve tjelesne senzacije koje su gore nabrojene. U treptaj oka nalazite se u „bori se ili bježi modu“. Većina ljudi se u ovakvoj situaciji odluči na bijeg.
Ali, zatražiti svoga šefa povišicu nije opasnost i ne predstavlja nikakvu prijetnju našem životu ili opstanku! Promislite o tome. Nećete umrijeti!
Probajte se sjetiti toga i svjesno odaberite borbu umjesto bijega. I pitajte šefa za povišicu.
Najgore što vam se može dogoditi je da će vas šef odbiti. I da povišicu nećete dobiti. Ali ionako ste i sada bez povišice, zar ne? Drugim riječima, ono čega se bojite zapravo već imate!
Zašto onda ne biste pitali? Ipak. Unatoč strahu i čudnim fizičkim senzacijama. A vaš šef bi mogao pristati. I mogli biste dobiti povišicu. Nakon što postavite pitanje, iznenadit će vas da to zapravo i nije bilo teško. I bit ćete radosni jer ste preživjeli. Nakon toga vaš život sigurno kreće u drugom smjeru. Nemojte zaboraviti niti da tjelesne senzacije svake emocije iz tijela prestanu za 90 sekundi.
Znači 90 sekundi ste udaljeni od povišice. Sačekajte tih 90 sekundi i budite hrabri unatoč strahu.
Jer nije hrabar onaj koji se ne boji, nego onaj koji unatoč strahu ipak napravi korak.
Ali budite prema sebi dobri, blagi i strpljivi. I znajte da istu stvar osjećamo svi! To nikada ne prestaje. Želite li narednih 3 mjeseca, godinu dana ili do kraja svog radnog vijeka biti bez povišice? Sigurna sam da je vaš odgovor na ovo pitanje niječan!
Iskoristite onda ovo znanje o tome kako fiziološki funkcionira naše tijelo! Započnite s malim koracima i počnite ostvarivati svoje ciljeve. I ne zaboravite važnu stvar. Nastavite to raditi svaki dan!!! Iznenadit će vas kako se vaš život razvija i mijenja na bolje.
Autorica: Darinka Bertović
