Napisala sam dva članka o tome kako sam postala mentijka, a tko mi je bila mentoricom.

Našle smo se sveukupno dva puta.
Već prvi put sam stekla dojam o svojoj mentorici.
Ne baš dobar. Na polasku kući rekla sam sebi da neću brzo suditi, neću trčati pred rudo, već ću još dati priliku da se cijela situacija konkretnije razvije.

Prvi susret nije ključan, mada može definirati smjer nastavka.
Osoba sam koja brzo zaključuje. Još je gore da imam tu “moć” da znam kako osoba želi završiti misao, rečenicu, što li, i rijetko kad sačekam kraj rečenice, već možda već srežem pokušaj nastavka i brzo sama kompletiram misao, dodajući svoj odgovor.

Ne smije se tako. To je kao da svaki put diram goruću plohu na štednjaku, a znam da je ona vruća i da će mi opeći ruke. A ja i dalje diram tu plohu. Možda hoću prste naviknuti na extra toplinu, da razvijem imunost i na to.

Treba prestati s tim.
Treba dati drugome vremena. Neka si uzme vremena koliko hoće, a ti čekaj. Možda ne bude išao smjerom kojim ti misliš.
Malo kada bude tako. No dobro.

Trećeg susreta nije bilo.

Ne nedostaje mi razgovor s mentoricom. To onda znači nešto loše. Od nje ne možeš učiti, kad ti se ne otvara. I dalje imam osjećaj da spremno čeka negdje u zasjedi i želi izvući neku moju ideju, da je učini svojom, primijeni je i uzme zasluge. Ona već ima uhodan biznis. A možda i ne. Možda se prijavila u program mentoriranja kako bi ispitala što drugi rade u istoj branši. Koje taktike imaju, kako pronalaze kupce. Obje smo u branši s jezicima. Nudimo usluge prenošenja znanja. Kako druge naučiti da bolje govore stranim jezikom. Nudimo i prijevode.

Možda je i ona došla do faze da je trebala proučiti konkurenciju bolje, uzeti mentijku i proučiti je dobro. Možda nešto nauči od nje, ali pri tome ne dade ništa zauzvrat njoj. Ostavit će je bez ikakvih smjernica i savjeta.

Ne mora biti tako, znam.
Mnogo toga sam joj prešutjela, upravo zbog sumnje.

Institucija koja nas je spojila, a sve pod kišobranom EU fonda, dala je do znanja da se u takav program upuštaju vrlo iskusne mentorice koje traže newbije iz svojih branše, još nezrele primjerke poduzetnica kojima je potrebna pomoć.

Gospođa se ispričavala odmah na početku da ću pred sobom imati osobu gotovo istih godina – ali tako je ispalo.

Dobro sam utabala put i prodrla u jedan drugi svijet

Mentorici sam prešutjela svoje napore da do novih klijenata dođem malo drukčijim putem.
Ne intenziviranjem i ustrajanjem na svojoj primarnoj usluzi, nego naporima da do prihoda dođem uz pomoć izučavanja društvenih mreža.

Prešutjela sam joj da sam tijekom mentoriranja upisala program London School of Public Relations-a kako bih dobila diplomu Social Media Officera (osobe koja se vrsno služi društvenim mrežama kao alatima za akviziciju (pridobivanje) klijenata). Program uključuje upoznavanje s digitalnim marketingom te primjenu content marketinga i storytellinga u svrhu pridobivanja naklonosti klijenata koja rezultira njegovim osvajanjem – kupnjom.

Dobro sam utabala put i prodrla u jedan drugi svijet. Neparalelan s prijevodima i podučavanjem stranih jezika, ali ipak povezan putem majstorskog korištenja jezika kao alata.

Paralelno sam prešla i na drugu stranu.
Na stranu mentora. U nekom drugom programu.
A on se zove MentoringByte.
U tom programu se bez interesa pomaže mladim ljudima iz IT-a koji se žele pozicionirati na tržištu rada usvajanjem dodatnog znanja. Koji im samo može koristiti.
Tu sam prisutna kao mentor.

I postala sam cijenjena u svijetu LinkedIna.
O tome u sljedećem postu.

U ponedjeljak u 8 h na stranici Be your own boss imat ću FB live o Linkedinu, pridružite se ako želite.