Dok nekima život u 40-ima tek počinje, drugima završava. Barem onaj radni dio života, nakon kojega kreće uživanje. Ako ste mislili da za to morate čekati mirovinu koja je ionako često neizvjesna i obavijena negativnim svijetlom, oduševit će vas ove priče. Radi se o ljudima koji su, svjesno ili nesvjesno dio FIRE movementa.
Kako da se umirovite mladi i maksimalno uživate u životu
FIRE se odnosi na englesku krilaticu “Financial Independence, Retire Early” koja u prijevodu znači “Financijska neovisnost i rana umirovljenost”. Pokret je to koji zadnjih godina uzima sve veći zamah, posebice jer su se na tržištu pojavili poslovi uz koje je to moguće, a koji prije nisu postajali ili bili toliko važni. Cilj je da se umirovite mladi i steknete financijsku slobodu koja vam omogućuje bezbrižno uživanje u životu.
Neki “mlade umirovljeničke” dane provode putujući po svijetu, studirajući, uživajući s dragim ljudima ili volontirajući. Drugi pak nastavljaju raditi, no bez stresa, dugova i minusa. I dok su mnogi skeptični oko cijelog FIRE pokreta i njegove izvedivosti, priče ovih ljudi za BBC pokazuju da je navedeno itekako moguće. Onu su se naime, umirovili do 40-te godine, a u nastavku govore i kako.
Od ludih prekovremenih sati do slobode
Prije nego se umirovio s 39 godina, Jeremy Jacobson radio je kao inženjer i to 80 sati tjedno. Već je u 20-tima shvatio da ne želi živjeti klasičan život koji nam je “serviran” kao normalan. Dugi radni dani, željno iščekivanje 2 tjedna godišnjeg, umor i nedostatak vremena za ono što zaista volimo raditi…
“Dugo vremena sam slijedio put koji je društveno prihvatljiv samo kako bi shvatio da slijedim scenarij koji nisam napisao” objašnjava i dodaje kako je radoholičarstvo način da se potisne želja za životom u njegovoj punini.
“Kada nemate tjednu obavezu od 60 do 80 sati rada, otvaraju vam se prilike za ono djetinjasto, iskonsko istraživanje raznih iskustva i života.”
No, svatko tko se odluči na sličan put, mora biti spreman na velika odricanja. Jeremy i njegova supruga Winnie (koja je radila kao project manager u kompjuterskoj tvrtki) odlučili su da su spremni i kreirali detaljan financijski plan koji je neophodan da se umirovite mladi. Narednih 10-ak godina štedjeli su 70% godišnjeg prihoda (oko 100.000 dolara). To je uključivalo drastične “rezove”, što nije nimalo lako, posebice kada se radi o skupom mjestu poput Washingtona.
Godišnji budžet iznosio je 24.000 dolara, sva ostala zarada odvajala se za štednje s velikim kamatama i investicije. Par je izračunao kako im je potreban iznos od 25 puta godišnje potrošnje kako bi mogli financirati željeni životni cilj. U taj iznos uračunali su i nepredvidive troškove poput djeteta kojeg sada imaju i njegove štednje za fakultet. Danas žive putujući po egzotičnim državama, a kada 5-mjesečni sin poraste planiraju nastaviti putovanja i podučavati ga kod kuće.
Vrijeme kao najvažnija valuta
Financijska neovisnost donosi slobodu da živimo život kako zaista želimo. Za mnoge to znači više putovati. Upravo time se vodio par Kaderli kada su se umirovili prije 25 godina. “Nikome nismo rekli svoje planove jer nismo željeli da nas njihova skeptičnost uspori”, objašnjava Akaisha Kaderli.
Danas žive, kako vole reći, u “stilu National Geographica”, ponekad spavajući u automobilu ili iznajmljenim domovima, otkrivajući daleke kutke svijeta. Do svog cilja došli su uštedjevši 500.000 dolara, nakon što je Billy Kaderli radio kao trgovac dionicama u Californiji, a Akaisha kao izvršna tajnica. Uz to su imali i svoj restoran, a toliko su puno radili da su se jedva viđali. Putem su novac i ulagali pa im je tako ušteđevina rasla za 8% svake godine, čime su i bogatiji nego kada su se umirovili. Sve to im pruža vrijeme i slobodu da s njim rade što žele.
“Vrijeme je vaš najveći adut putem kojeg možete stvoriti više novaca. Savjetujem vam da krenete odmah, stvar je vrlo jednostavna.”
Bez obzira na niz godina u kojima su doslovce živjeli da rade, par tvrdi kako je sve bilo vrijedno kako bi se umirovili mladi i zadnjih 25 godina mogli živjeti kako žele. “Ni jedan novac svijeta ne bi mijenjala za zadnjih 25 godina. Ništa nije vrijedno iskustva koje smo stekli i ljudi koje smo upoznali.”
