Vrijeme korizme se približava svome vrhuncu. Pred nama je veliki tjedan – tjedan muke Gospodnje.
Cijelo korizmeno razdoblje za mene je vrijeme koje nazivam „osobnom bilancom“. Pokušavam kroz kontemplaciju, unjedrena u vlastiti bitak, analizirati dobro i loše na osobnoj razini. Veliki tjedan u mnogočemu simbolizira našu svakodnevnicu. To je tjedan u kojem uistinu možemo osjetiti iscjeljujuću snagu vjere, tjedan koji nam daje nam uvid i promišljanje o svemu što nazivamo životnom zbiljom.
Cvjetnica
Cvjetnica za kršćane označava početak svih zbivanja koji su se u samo nekoliko dana odvijali prije raspeća. Glamurozni doček završio je gromoglasnim povikom „raspni ga“. Nije li i danas tako.
U našim obiteljima i na radnim mjestima, koliko je dobrih duša koje pokušavaju velikodušno i srčano učiniti dobro za druge dajući sebe do zadnjeg atoma. To su svi oni mali i veliki pojedinci koji punog srca daju sebe za druge. Samo jedan krivi potez, neispunjavanje očekivanja članova obitelji, radnog kolektiva, izaziva buru negativnih emocija. Poput eha može se čuti „rasni ga“. To je naša realnost, to su trenuci kada svetkovina Cvjetnice zrcali naše stanje duha u kojem dominantno mjesto zauzima potreba za imati i posjedovati. Ako ne dobijemo ono što želimo odmah i sada, napadamo jedni druge besramno ne libeći se učiniti sve za osobnu dobrobit i korist. Prodajemo prijateljstvo, obitelji se razvrgavaju, veze pucaju zbog nezadovoljene hirovitosti i pohote srca.
Možda je ovo pravi trenutak zapitati se, koliko smo do jučer dragih i pouzdanih osoba poslali na Golgotu. Tko je mene, tebe i bilo koga od nas krivim optužbama, nezadovoljenim potrebama osudio ne dajući priliku za promjenom ?
Snaga promjene
Veliki četvrtak, Veliki petak i subota, dani koji nadmašuju sami sebe, kulminacija su povijesnih zbivanja. To su trenuci koje možemo prenijeti u svoju svakodnevnicu prisjećajući se pojedinih životnih razdoblja, duboko promišljajući o sebi i drugima. Trenuci u kojima su nas izdali oni koje smo bezuvjetno voljeli, zbog tih osoba naš život je u nekom trenutku izgledao poput kratera iz kojeg je isijavala vatra srdžbe i bijesa.
Što to ima u ljudima tužno da uništavaju svoje i tuđe živote, često se pitamo ? Lažna prozivanja, svjedočenja, preljubi, ogovaranja i neistine čine od nas ljude nekog novog, ružnog milenija. Patvorenost vremena u kojem srdačno ljubimo jedni druge s namjerom da uzmemo najbolje za sebe, približava nas farizejima i njihovim vrednotama. Svijet u kojem živimo zagovara ugled, čast i vlast ne dajući prostora i podrške čistom srcu. Imati čisto srce u današnje vrijeme znači odstupiti od posla koji je nečastan, otići iz braka koji je moderno svetogrđe, odlučno i odgovorno prihvatiti promjene neovisno o boli i posljedicama.
Nakon golgote dolazi Uskrs
Koliko patnje i užasa jedan čovjek može podnijeti u kratkom razdoblju. Simbolika Velikog petka to najbolje odražava. Bolest, smrt, kao i brojne druge životne krize, za one koji imaju osobno iskustvo ima duboko značenje. Osobne patnje, za svakoga od nas, su trenuci u kojima se moramo naći sami sa sobom. U takvim i sličnim situacijama uglavnom smo sami, okruženi svjetinom koja znatiželjno proučava imamo li snage i volje izdržati patnju.
Prisjetite se koliko puta Vam je trebala pomoć članova obitelji, suradnika na poslu, prijatelja, a svi oni su zakazali. Koliko puta ste i sami trebali pružiti ruku pomirenja, pokazati prihvaćanje za nešto što niste razumjeli ostajući po strani. Ali, i u tako mučnim trenucima, snagom dobra umjesto osvećivanja, svađe i prepirke, podnosili ste i trpili .
Isus središnji, lik kršćanske baštine, svojom smrću nikoga nije optužio, revno je ispunjavao svoju sudbinu i svrhu.
U velikom tjednu zastanimo, oprostimo sebi na svemu što nismo učinili dobro, a mogli smo bolje, oprostimo svima koji su nas povrijedili, iskoristili i ostavili. Neka Uskrs bude simbol ljubavi, neka poput buktinje rasplamsa u nama vjeru da dobro uvijek pobjeđuje zlo. Umjesto ponosa, srditosti i osvete pošaljimo ljubav. Koje li milosti za one koji vjeruju u iscjeljujuću snagu vjere.
