Odlomak je ovo iz priručnika Iritantni kolege i kako s njima, zabavnog i praktičnog vodiča kroz tipove „zahtjevnih“ kolege koji je upravo stigao na police hrvatskih knjižara. Zahvaljujući bogatom iskustvu na unapređenju lošeg radnog okruženja u stotinama tvrtki, autor knjige Per Henrik Stenstrøm zaključio je kako se iritantni kolege mogu podijeliti na sedam glavnih tipova: primadona, sveznalica, hvalisavac, pesimist, muktaš, superoptimist i potkopavač.

Pomnom analizom svakog od tipova, načina na koji ih mi doživljavamo i načina na koji oni doživljavaju sami sebe, autor je pronašao konkretna rješenja problema te strategije i savjete za buđenje kreativnosti i motivacije za poboljšanje odnosa. Mnogi duhoviti i stvarni primjeri tipova kolega oduševit će vas i nasmijati, a u nekima ćete se možda i prepoznati. Knjiga je izašla u izdanju nakladničke kuće Znanje, a prijevod s norveškog donosi Luka Miličević.

Per Henrik Stenstrøm (1966.) diplomirani je novinar s bogatim voditeljskim iskustvom na radiju i na televiziji. Zaokuplja ga i intrigira poticanje kreativnog okruženja u tvrtkama u kojima je poslovna suradnja kronično narušena. Posljednjih godina drži seminare na tu temu, a posebno je zapaženo njegovo predavanje „Kako s idiotima na poslu?“

Riječ autora:

U nastavku pročitajte više o svakom od tipova, a uvodni ulomak iz knjige dostupan je na sljedećoj poveznici.

Neki jednostavno nikad nisu zadovoljni. A posebno primadone. Neovisno o tome koliko truda uložite, nikad nije dovoljno. A to je iritantno i iscrpljujuće. Čak i kad znate da ste to što ste obavili na poslu obavili vrlo kvalitetno, kod ovakvog tipa kolege nikad nećete vidjeti nikakvu reakciju. Ljestvica je postavljena tako visoko da je nitko ne može preskočiti. Osim same primadone.

Sveznalice mrzimo i doma i na poslu. Osobe koje se ponašaju kao da znaju sve i kao da su u svemu puno bolji od ostalih. Njemačka verzija „Besserwisser“ već je desetljećima uvriježena i u norveškome, a koristimo i engleske izraze „smartass“ i „know-it-all“. Prema mojem istraživanju, sveznalica suvereno sjedi na tronu najomraženijih tipova kolega s kojima dijelimo radno mjesto. To je onaj samouvjereni tip koji bez pardona i povoda drži lekcije drugima. Osoba koja, iako to nitko nije tražio, priča kako bi ili kako je što trebalo učiniti, koja narušava naše radno područje. Sveznalicu se često doživljava kao dominantnu i autoritativnu osobu, iako su mu stil i forma uglavnom upakirani u ohol nastup kakav ima jedan svemoćni ravnatelj prema malim neznalicama.

Ništa nije tako odbojno kao hvalisavac na radnom mjestu. Ne volimo kad se ljudi hvale i iritantno je kad su puni sebe. Ili nas to isprovocira ili se samo suosjećajno nasmijemo. Samohvala se smatra priprostom i nedostojnom. A najgore je to što oni koji se puno hvale postanu ovisni o tome. Postanu, uvjetno rečeno, „hvalonarkomani“ i što manje pozornosti dobiju, to se više hvale. Ponajgori su oni koji prisvoje tuđe ideje kako bi dobili hvalu. Sve to nadilazi fizičko radno okružje.

Sumoran. Kiseo. Skeptičan. Zlovoljan. Slijepo se drži pravila. Dok drugi traže rješenja, on vidi samo probleme. Ovaj tip kolege javlja se u mnogo varijanti, ovisno o tome koje su od ovih osobina zastupljenije od ostalih. U ovaj tip kolege uvrstio sam sve koji sišu energiju umjesto da je donose. Pesimist je negativna spužva koja samim svojim prisustvom upija sve hranjive tvari iz prostorije. Međutim: važno je istaknuti da se često radi o vrlo sposobnom kolegi, koji ima funkciju u svojem radnom okružju zbog toga što u svakoj situaciji razmatra i drugu stranu, što sve na poslu gleda kroz crne naočale.

Pozadinski podaci o ovom tipu kolege nažalost nisu stigli na vrijeme jer je materijale trebao dostaviti muktaš. Stoga ništa od kratkog opisa ovog tipa.

(Duhovito, je l’ da? Ali i nije baš smiješno kad je riječ o svakodnevnom životu na poslu. Kad ste okruženi muktašima. Trebali bismo s vremena na vrijeme od šefa dobiti dopuštenje da proizvode ili usluge isporučimo uz popratni komentar: „Poštovani klijente, žao nam je što ovo nije onako dobro kako bi trebalo biti. Naime, na poslu imamo jednog muktaša koji svoje zadatke nažalost ne obavlja kako treba. Nitko ne zna što on zapravo radi. Molimo vas za razumijevanje i nadamo se da vas nećemo izgubiti kao klijenta.“)

Zar pozitivan i vedar kolega može biti iritantan? Optimist koji sve uvijek gleda sa svjetlije strane i vidi samo mogućnosti? Ali ako tome nadodam »zraka sunca« ili »cvrkutalo« pod navodnicima, to će možda malo rasvijetliti stvar. Riječ je o vedrom, poletnom i simpatičnom kolegi s kojim se nikako ne možete slagati, iako biste to možda i htjeli. A najgore od svega je što vas je možda sram što vas iritira netko tako pozitivan. Ako se požalite na nekoga na poslu ili ne želite sudjelovati u nekom društvenom događaju, odjednom ste loša osoba, za razliku od superoptimista. Onda se morate braniti, što je također iritantno!

Ova osoba prisutna je na mnogim radnim mjestima. Svi mi poznajemo barem jednu takvu, samo što se nitko u trenutku introspekcije neće sam svrstati u tu kategoriju. I u tome je problem. I za radno mjesto i za ljude koji na njemu rade. Zašto je tomu tako? Odgovor leži u tome da ostali tipovi iritantnih kolega u ovoj knjizi ipak imaju mnoge pozitivne osobine, dok ih potkopavač nema.