Svi mi prolazimo kriznu situaciju, svatko na svoj način. Kriza je kriza, nepristojno je umanjivati muku onoga koji je u našoj neposrednoj blizini ili onih koji su u kontinuitetu izloženi strahu i neizvjesnosti.
Jako puno je onih koji koriste ovu situaciju kako bi demonstrirali vlast, osobne snage i dodatno nabildali sliku o sebi. Ima onih malih ljudi koji se ne libe iz zone osobnog komfora zakoračiti prema zoni nesigurnosti volonterski pomažući ljudima u potrebi.
Ovo je priča o troje mladih, hrabrih i snažnih ljudi, koji su se samoinicijativno organizirali u samo jednoj namjeri – da povežu različite stručnjake koji se bave mentalnim zdravljem kako bi zajednički učinili nešto dobro za druge.
Za njih se ne zna jer ne dolaze iz redova poznatih udruga u kojima sjede medijski poznate osobe. Kada su u pitanju medijski poznate osobe, stranačke vođe ili ugledni političari, dovoljno je da se samo oglase kako bi se opjevali hvalospjevi i digle ovacije.
Ružno i tužno, ali na žalost istinito.
I da se vratim na ono troje mladih ljudi koji usprkos svim preprekama danas u svojim redovima imaju sjajan broj psihoterapeuta.
Ti isti ljudi koji su ujedinjeni u skupini pod imenom Inicijativa „Stručna psihosocijalna podrška“ ne umanjuju znanja jedni drugih. Oni nisu u redovima onih koji s podozrivošću važu psihoterapijske škole jer su neke međunarodno priznate za razliku od drugih. Pomagači su se stavili na raspolaganje i podijelili svoje kontakte na koje su dostupni građankama i građanima. Toliko o nama i načinu kako funkcioniramo.
I zato sam mišljenja da Miju, Anu i Omera trebamo podržati, poslati im poruku da smo uz njih. Jer se ti isti inicijatori, zajedno sa svim članovima mobilnog tima, oslanjaju na „moć prkosa u duhu“ kako bi to rekao začetnik terapije smislom dr. Viktor Frankl.
Stoga Vas pozivam da se pridružite toj hrabroj grupaciji, potražite ih na društvenim mrežama i pošaljite im poruku podrške. Ti pomagači ne žele medijsku pažnju, sve ovo što rade je njihov unutarnji zov za moralnim djelovanjem u nemoralnom vremenu.
