Glas smo dobili prvim danom rođenja i od tada ga koristimo svakodnevno. Dok smo bili bebe glas nam je bio slobodan i otvoren, plakanje i vikanje nam je bio jedini način komunikacije s okolinom.
To nam je bio prirodni način za opstanak. S vremenom kako smo se razvijali razvijao se i naš glas okolina nas je počela ušutkivati na način da bi nam govorili: “Tiho!!! Nemoj toliko vikati, nemoj plakati, šuti…” i mi smo s vremenom usvojili to uvjerenje da je poželjno biti što tiši, blokirali smo taj važan dio sebe i stvorili blokade, strah i sram od javnog nastupa. Dakle ne živimo sto posto slobodno. Blokirali smo jedan važan dio sebe, imamo strah od izražavanja, volimo pjevati ali samo za sebe u kupaonici, da nas ne daj bože netko ne vidi i ne čuje. Time blokiramo i potiskujemo emocije, a u svakodnevnom životu ne živimo svoj puni potencijal. Slabije se zauzimamo za sebe, povlačimo se u sebe, pogotovo, ako trebamo nešto izgovoriti pred većom skupinom nepoznatih ljudi, a ne daj bože da otpjevamo nešto pred nekim sebi za dušu.
Strah od javnog nastupa drugi je po redu na ljestvici svih naših strahova. Što je tu tako strašno?
U javnom nastupu smo izloženi procjeni drugih, a to znači da će netko vidjeti naše slabosti i mane koje želimo sakriti kao što su nesigurnost i nesavršenost. Bojimo se da će nas ismijati, provocirati i da ćemo biti odbačeni iz grupe. A biti odbačen iz skupine ljudi ima veze sa strahom od napuštanja.
Pjevanje kao terapija
Pjevanje može povezati misli i osjećaje i pomoći ostvarivanju ravnoteže u svakodnevnom životu. Duhovno nas može podići izvan granica tjelesnosti, uspostaviti ponovno vezu sa našim duhovnim bićem. Pjevanje uzdiže ljude iz njihove svakodnevnice i vodi ih u neka nova životna iskustva, što može biti novi poticaj u životnim zadacima. Zdravstveni učinci pjevanja: Pozitivno utječe na imunološki sustav, smanjuje stres, poboljšava raspoloženje, jača samopouzdanje, otvara petu (grlenu) čakru, jača kapacitet pluća, otvara kreativnost. Upoznajemo svoj pravi glas, vraćamo se u trenutak kada smo bili bebe i djeca kada nam je pjevanje i glasno glasanje bilo posve prirodno. Ulazimo u svoje iskonsko biće.
Voditeljica Ivana Banfić Ladišić vas poziva na radionicu!
Radionica je zamišljena kao seminar od od 4 modula gdje ćete se upoznati i imati priliku raditi sa različitim stilovima i tehnikama pjevanja, terapijskim i zdravstvenim učincima pjevanja, tehnikom pravilnog dubokog disanja, gdje ćete otkrivati svoj vlastiti glas i naučiti kako ga koristiti i izražavati se, radit ćemo sa tremom i strahom od javnog nastupa, otkrivat ćemo pjevanje kroz glumu i ples, naučiti meditirati glasom kroz sedam čakri, sedam pjevanih tonova, svaka čakra ima svoj ton svoju specifičnu frekvenciju. Pjevat ćemo i zabavljati se. Radionica se sastoji od 4 modula
Sve informacije o ovoj zanimljivoj radionici možete saznati na glazbena.kuca.banfic@gmail.com ili Glazbena kuća Banfić
O Ivani Banfić Ladišić: Završila je Srednju glazbenu školu, smjer klavir. Učila solo pjevanje kod prof. Mladena Katanića u gl. školi “ Vatroslav Lisinski”, pohađala privatne sate solo pjevanja kod prof. Mladena Kahline, učila klasično pjevanje kod prof. Stojana Stojanova., bogato i dugogodišnje iskustvo na sceni, Brojni koncerti, festivali, nastupi na Tv, izdala deset albuma i danas je glazbeno aktivna na sceni. Vodi školu suvremenog pjevanja za djecu i mlade u Velikoj Gorici, Završila NLP školu za osobni razvoj kod Dr.Sc.Zinke Sertić, studentica 3.god. Centra za integrativni razvoj u Zagrebu.
O gošći predavačici Andreji Petrić, profesorici solo pjevanja: Osnovno glazbeno školovanje, smjer klavir, stekla je u GŠ I. pl. Zajca u Zagrebu, a potom upisala solo pjevanje u GŠ V. Lisinskog, također u Zagrebu, gdje je maturirala u klasi prof. M. Katanića.
Po završenoj maturi odlazi na daljnje školovanje u Graz na Univerität für Musik und darstellende Kunst, gdje 1998. stječe titulu mag.art. u klasi Annemarie Zeller, a paralelno s time studira Lied i oratorij u klasi Gerharda Zellera.
