Kako smo zatvoreni doma i odgovorno se ponašamo da bi što prije zaustavili ovu pošast koja nam svima prijeti, imamo puno više vremena za razgovor s ljudima. Zato nerijetko nazovem susjede čisto da čujem kako su.
Neki dan nazvala sam gospođu koja živi sa svojim suprugom u mom ulazu. Oboje su 50+ godina i izuzetno vedri i veseli ljudi. Ona je domaćica, a on radi.
– Dobar dan susjeda, kako ste mi? Što radite? – pitala sam.
– O draga moja, evo dobro sam. Baš sam napravila generalku. Kako ste vi?
– Generalku? Pa niste valjda opet polizali cijelu kuću? – pitala sam iako sam mislila da znam odgovor.
– A ne dušo. Generalku na sebi. Ofarbala sam se, napravila piling, nalakirala nokte i sad čekam supruga da dođe.
– Opaaaaaaaaaaaaa, pa bite će veselo kad dođe! – rekla sam vragolasto.
– Taman posla… pa nisam se ja uređivala za njega, nego za sebe.
Nastao je muk. Nisam znala što da kažem…da, da i to je moguće.
– Halo, dušo, jeste tu?
– Da, tu sam suseda. Malo ste me zbunili.
– A da znam. Ali razmisli malo o tome. I javi se opet. Čujemo se. Đenja!
Prekinula je vezu i ostavila me s upitnicima iznad glave.
Zašto?
Pa eto zato što sam ja planirala kad ova izolacija krene da napravim generalku u stanu, a na sebe nisam ni mislila. Ratni plan je bio:
- Oprati sav veš
- Opeglati sav veš
- Promijeniti silikon u kadi
- Pokrečiti stan
- Poslagati fotke po albumima
- Baciti račune starije od 5 godina
- Posložiti ormare i baciti robu koju više ne nosimo
- Maknuti knjige koje mi više ne trebaju
- Otopiti ledenicu
- Presložiti balkon
- Posaditi cvijeće na balkonu
E malo šipak!
Došla sam do peglanja veša i stala.
I odlučila poslušati moju mudru susjedu. I znate što sad radim:
- Gledam crtiće s mojim 14-godišnjim sinom koji još uvijek razumije da mu je majka posebna i dosadna osoba puna ljubavi… i uživa u tome
- Češkam pesa čim sjednem ili legnem… toliko se na to navikao da ma prati svugdje po kući i prijekorno gleda kad radim nešto drugo
- Čitam knjige koje sam dobila na poklon, a nije mi se svidio naslov
- Puno razgovaram telefonom ili video pozivima s meni dragim ljudima
- Sve češće nazovem i ljude koje inače ne zovem, ali mi fali njihov glas
- Pišem
- Pjevam
- Smijem se glupim vicevima
- Šivam maskice
I osjećam se dobro. Strahovi polako nestaju i osjećam se kao da neka rana zacjeljuje.
E sad, da bi došla u stadij moje drage susjede, trebala bih nekoliko vaših praktičnih savjeta, budući da nisam od onih koji rade zalihe kozmetike kod kuće pa mi treba isprobanih home made ideja za:
- Piling lica
- Maska za suhu kosu s masnim korijenom
- S čime mazati kožu nagriženu dezinficijensima, a da nisu kreme?
Ako imate još neki home made pripravak koji bi mogli podijeliti s ostalim čitateljicama, pozivam vas da ga napišete u komentar. I nemojte mi linkove stavljati ili guglati. Hoću vaše recepte s vašim iskustvima. Šering is kering!
I na kraju, svečano obećavam da se ja ipak neću sama farbati iako sam svjesna činjenice da će se po završetku Korona ere na termin kod frizera čekati više nego za magnetnu rezonancu, ali ja ću iz solidarnosti prema svim mojim frizerkama i frizerima, ipak pričekati da oni moju kosu opet učine čarobnom!
I da… ako se nismo dugo čuli, nemojte se začuditi ako vas nazovem i kažem: “Bok… Samo da te čujem.”
Uživajte u vremenu koje ste dobili za sebe.
#ostanidoma
Voli vas vaša Nevena.
