Argumenti su posvuda. Od kuhinjskog stola preko sobe za sastanke pa sve do najviših razina moći, svi se koristimo argumentima za uvjeravanje, istraživanje novih ideja i donošenje zajedničkih odluka. Nažalost, etika raspravljanja je nešto što često zanemarujemo.

Zanemarivanje etičkih pravila rasprave čini nas opasno sklonima lošem postupanju prema drugima, što je ključno u osobnim odnosima, donošenju odluka na radnom mjestu i političkim raspravama.

Norme rasprave

Svi razumiju da postoje osnovne norme kojih se trebamo pridržavati u raspravi. Logika i zdrav razum nalažu da budemo otvoreni za tuđa mišljenja, slušamo pažljivo i nastojimo razumjeti njihov način razmišljanja. Ne možemo svi biti Sokrati, ali trebali bismo težiti tome da na tuđe stavove odgovorimo jasnim, racionalnim i relevantnim argumentima.

Još od Platonova vremena, filozofi su branili te norme na temelju onoga što nazivaju “epistemičkim” temeljima, smatrajući ih vrijednima jer promiču znanje, uvid i samorazumijevanje.

Kao što je kritičko razmišljanje važno za unutarnje misaone procese, tako su “norme rasprave” ključne za međuljudsku diskusiju i promišljanje.

Etika raspravljanja: Zašto je ‘etičko’ raspravljanje važno

Tvrdim da su norme rasprave moralno važne, a to je ponekad i očito. Na primjer, norme rasprave često se preklapaju sa zdravorazumskim etičkim načelima, poput iskrenosti. Namjerno iskrivljavanje tuđeg stava je pogrešno jer podrazumijeva svjesno iznošenje neistina.

Još važnije, biti razuman i otvorenog uma osigurava da sugovornike u raspravi tretiramo s poštovanjem. U raspravi se ljudi otvaraju prema stjecanju vrijednih uvida, poput dubljeg razumijevanja i istine. Ako ne “igramo po pravilima”, riskiramo ometanje tog procesa.

Štoviše, ako nekoga navodimo na promjenu mišljenja obmanom ili zbunjivanjem, to može rezultirati ozbiljnim nepravdama poput manipulacije ili zastrašivanja.

Umjesto toga, poštivanje normi rasprave pokazuje poštovanje prema našim sugovornicima kao inteligentnim i racionalnim osobama. Time priznajemo njihovu sposobnost da promijene mišljenje na temelju razumnog rasuđivanja.

Ovo je važno jer je racionalnost ključan dio ljudske prirode. Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a hvali sposobnost razuma kako bi podržala temeljnu tvrdnju da su svi ljudi rođeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima.

Poštivanje normi rasprave također pozitivno utječe na naš karakter. Održavanje otvorenog uma i iskreno razmatranje suprotnih stajališta pomaže nam bolje razumjeti vlastita uvjerenja i učiti iz njih.

Kao što je primijetio filozof John Stuart Mill,

Ta nam otvorenost pomaže u borbi protiv moralnih opasnosti pristranosti i grupnog razmišljanja.

Štoviše, norme rasprave nisu korisne samo za pojedince, već i za grupe. One omogućuju da se sukobima i kolektivnim odlukama pristupi na uključiv i poštovan način, izbjegavajući prisilu ili eskalaciju sukoba.

Naime, kroz raspravu, sugovornici s vremenom mogu postići zajedničko intelektualno stvaranje. Kao partneri u raspravi, definiraju uvjete, prepoznaju područja zajedničkog slaganja i međusobno istražuju razloge. Tako zajedno rade na oblikovanju novih ideja i rješenja.

Sve ovo odgovara svakodnevnom iskustvu. Mnogi od nas su uživali u osjećaju poštovanja kada su naši stavovi bili dobrodošli, saslušani i ozbiljno razmotreni. A svi mi znamo kakav je osjećaj kada naše ideje budu odbačene, krivo predstavljene ili karikirane.

Zašto imamo problema s mirnim raspravljanjem

Nažalost, lakše je reći nego učiniti biti logičan, razuman i otvoren. Kada se svađamo s drugima, njihovi argumenti neizbježno dovode u pitanje naša uvjerenja, vrijednosti, iskustvo i kompetentnost.

S tim se izazovima nije lako mirno suočiti, pogotovo ako se raspravlja o temi do koje nam je stalo. To je zato što volimo misliti o sebi kao o učinkovitim i sposobnim osobama, a ne kao o nekome tko griješi ili je na krivom putu. Također nam je važan naš društveni položaj i volimo projicirati samopouzdanje.

Osim toga, patimo od pristranosti potvrde, pa aktivno izbjegavamo dokaze koji pokazuju da smo u krivu.

U konačnici, možda imamo i materijalne interese vezane uz ishod rasprave. Uostalom, jedan od glavnih razloga zašto se upuštamo u raspravu jest taj što želimo da bude po našem. Želimo uvjeriti druge da učine ono što mi želimo i slijede naš primjer.

Sve to znači da, kada netko izazove naša uvjerenja, psihološki smo skloni uzvratiti žestoko.

Što je još gore, naša sposobnost da procijenimo poštuju li naši protivnici norme argumentacije je slaba. Svi gore spomenuti psihološki procesi ne otežavaju samo smireno i razumno raspravljanje, također nas varaju da pogrešno mislimo kako naši protivnici postupaju nelogično, zbog čega imamo osjećaj da su oni ti koji ne raspravljaju pravilno, a ne mi.

Kako bismo se trebali snalaziti u moralnoj složenosti raspravljanja?

Raspravljati moralno nije lako, ali evo pet savjeta koji mogu pomoći:

1. Izbjegavajte misliti da, kada netko započne raspravu, to znači napad. Parafrazirajući Oscara Wildea, postoji samo jedna stvar gora od toga da se s vama raspravlja, a to je da se s vama ne raspravlja. Razumna rasprava priznaje racionalnost osobe i pokazuje da je njihovo mišljenje važno.

2. U bilo kojoj svađi uvijek se događa više od pukog pobjednika i gubitnika. Odnos između dvoje sudionika u raspravi može biti na kocki. Često je pravi cilj pokazati poštovanje, čak i kad se ne slažemo.

3. Nemojte prebrzo suditi o standardima rasprave vašeg sugovornika. Postoji velika vjerojatnost da ćete podleći “obrambenom razmišljanju”, gdje ćete iskoristiti svoju inteligenciju da pronađete greške u njihovim stavovima, umjesto da iskreno razmislite o onome što govore. Umjesto toga, pokušajte surađivati s njima s njima kako biste razjasnili njihovo razmišljanje.

4. Nikada nemojte pretpostavljati da drugi nisu otvoreni za inteligentnu raspravu. Povijest je puna primjera ljudi koji su zaista promijenili mišljenje, čak i u najvažnijim okolnostima.

5. Moguće je da obje strane “izgube” u raspravi. Iako se vlada i opozicija trude “pobijediti” u ovom svakodnevnom političkom kazalištu, krajnji rezultat njihovih loših standarda je da svi gube na ugledu.

Povezano: Zašto ne čujemo što nam se govori: razumijevanje i nesporazumi u svakodnevnoj komunikaciji

Rezultat

U primijenjenoj etici postoji izreka koja kaže da su najgore etičke odluke koje ćete ikada donijeti one koje ne prepoznajete kao etičke odluke. Stoga, kad se nađete u jeku rasprave, dajte sve od sebe da se prisjetite što je moralno na kocki. U suprotnom, postoji rizik da biste mogli izgubiti puno više nego što ćete dobiti.

Autor: Hugh Breakey, zamjenik ravnatelja, Institut za etiku, upravljanje i pravo, Sveučilište Griffith

Uz odobrenje autora, ovaj je članak je preveden s The Conversation.