Uspjeh na tržištu rada ne ovisi samo o razini edukacije, vještinama i kompetencijama koje ste stekli. Najnovija istraživanja govore u prilog emocionalne inteligencije.
Novija saznanja upućuju na visoku razinu povezanosti između očuvanja mentalnog zdravlja i razine emocionalne inteligencije koju posjeduje pojedinac. Emocionalna inteligencija potiče jedinstvo na razini grupe, smanjuje polarizirajuća mišljenja i promiče sretniji život.
Kako možemo utjecati na emocionalnu inteligenciju
Dosadašnja istraživanja o emocionalnoj inteligenciji ukazuju na neosporan utjecaj našeg genetskog makeup-a, iskustva koje imamo iz razdoblja djetinjstva i trenutačne-sadašnje razine emocionalne podrške . Isto tako, sve veće značenje se pridaje i hrani koju konzumiramo. Dr. Beezholdu u svojim radovima navodi da prehrana u kojoj dominantno mjesto zauzima biljna hrana, utječe pozitivno na raspoloženje. Prehrana bogata biljnim vlaknima ne sadrži arahidonsku kiselinu koja se u većoj mjeri nalazi u mesu, te kao takva doprinosi lošem raspoloženju. Međutim, najveći utjecaj na emocionalnu inteligenciju ima ono u što vjerujemo. Naša vjerovanja, odnosno način kako procjenjujemo događaje, kako razmišljamo o problemima, oblikuje naše emocije. Iz navedenog, proizlazi da vjerovanja daleko više utječu na to kako se osjećamo, nego što aktualni događaji definiraju. Naše misli (pozitivne) mogu biti daleko snažnije od životnih (negativnih) zbivanja.
Uljezi na putu razvoja emocionalne inteligencije
Pojedine osobe silno zagovaraju emocionalnu inteligenciju svjesni dobrobiti koje donosi u privatnom i poslovnom životu. Neovisno o potrebi za emocionalnom inteligencijom i teoretskim znanjima, često zapadaju u zamke modernog društva, koje nije naklonjeno pojedincima razvijene emocionalne inteligencije. Koje su to zamke na koje svakodnevno nailazimo na putu razvoja emocionalne inteligencije?
1. Kognitivna distorzija je česta pojava u modernom svijetu
U prijevodu to su one situacije u svakodnevici, kada nevažne stvari preuveličavamo, dok istinski važne situacije umanjujemo. Primjer, uveličavamo svoje zasluge pri tome zanemarujemo pomoć i angažman drugih. Nema nište ljepše nego susresti velikog poduzetnika koji za svoje zasluge velikodušno nagrađuje svoje bliže i dalje suradnike, dajući im do znanja da su vrijedni i požrtvovni. U životu neke stvari nisu vrijedne samo zbog novčanog dobitka, nekada pohvala, prigodna sitnica, mogu značiti više od napuhanog dodatka na redovna primanja.
2. Zadržavanje na propustima
Biti zlopamtilo, dodatno se kažnjavati zbog krivih poslovnih poteza, pri tome tražeći opravdanje u propustima suradnika, zasigurno ne mogu promovirati razvoj emocionalne inteligencije. Griješiti je obilježje čovjeka, nema tog pojedinca koji u životu nije pogriješio. Umanjiti svoju grešnost, pripisujući krivnju drugima, ne vodi do uspjeha. Zadržavati se na propustima svojim ili tuđim, dovodi do značajnih problema na području mentalnog zdravlja.
3. Pretjerano samopoštovanje
Pretjerano samopoštovanje je crv koji sporadično, ali sigurno, uništava sve oblike međuljudskih odnosa. Biti ohol kao šef ili otac gotovo da ima jednake posljedice na kvalitetu odnosa. Koliko ima pojedinaca koji se svakodnevno hrane ponižavajući druge. Zbog pretjeranog samopoštovanja raspadaju se vlade, propadaju firme i devastiraju bračne zajednice. Oholost, najveći grijeh modernog čovjeka, nameće se kao pravilo samoodrživosti. Pretjerani ponos sastavnica je oholosti. Znati vlastiti ponos staviti pod noge, mogu samo mudri i snažni pojedinci. Ako mislimo da smo važniji od partnera ili suradnika u timu, vjerojatno pripadamo skupini arogantnih i oholih pojedinaca.
Sebični pojedinci koji se svakodnevno ukrašavaju bahatim manirima, koji omalovažavaju druge, kojima vlastiti ponos diktira pravila ponašanja, žive pod velikim stresom, oni su okruženi neprijateljima privatno i poslovno. Njihov život je za njih noćna mora, izvor frustracija i nezadovoljstva. Njihov uspjeh je trenutačan, za razliku od onih koji ulažu u emocionalnu inteligenciju znajući da je to siguran put koji vodi do uspjeha i blagostanja.