Da se granica privatnosti u zadnjih nekoliko godina ozbiljno pomakla, valjda je svima jasno. Ako „se nije objavilo na društvenim mrežama, kao da se nije ni desilo.” Možemo mi tu kriviti medije, ali koriste ih ili bi bar trebale odrasle osobe.
Dakle, naš je izbor što ćemo objavljivati, kako ćemo koristiti i koliko ćemo uopće biti prisutni u on-line zajednici. Ali, postoji i jedna skupina čiji je pristanak za objavljivanje medijskih sadržaja, u zadnje vrijeme, ozbiljno ugrožen. Radi se, naravno, o djeci. Oduvijek je ova tema bila pomalo kontroverzna jer se djecu željelo zaštiti od opasnosti koje postoje u on-line svijetu. No, uvijek se radilo o tome da im eventualna opasnost prijeti od nekoga drugog, stranca koji ima loše namjere. I što se desilo u međuvremenu? Djeca su postala glavni medijski akteri. Djeca u medijima.
Djeca u medijima
Treba razlikovati dvije stvari: javno dokumentiranje roditeljstva i pretvaranje djece u medijske mamce. News feed je pun dječjih slika i razumljivo je da ljudi žele podijeliti svoju sreću vezanu za djecu, ali tko još danas u svojoj on-line zajednici ima samo najbliže prijatelje i obitelj? Povezani smo sa stotinama ljudi i objavljivanje dječjeg sadržaja, nesvjesno, narušava dječju sigurnost. Iako većina, na djecu gleda s ljubavlju, kao nešto nevino i prekrasno te želi podijeliti svoju sreću i ponos, postoji i ona tamna strana koja će takve objave iskoristiti za nešto loše.
Upravo tu činjenicu, da smo slabi na djecu, pojedinci su odlučili iskoristiti u poslovne svrhe i djeca su im postala generatori lajkova i sponzora. Djeca lako postaju viralni hitovi, kao što je nedavni primjer s Woo Wopom, djetetom koji pjeva o ubijanju obitelji i podržan je s nebrojenim pozitivnim komentarima i reinterpretacijama videa. Provedene su i studije koje su potvrdile da djeca donose popularnost u on-line svijetu. Utvrđeno je koje su dobi djeca najpopularnija i koliko donose lajkova, pa se nastavno na to može naći bezbroj savjeta kako djecu učiniti još „instagramičnijima”.
Dobar dio djece u on-line zajednicu ulazi objavljivanjem slike iz rodilišta i potom, kamera, postaje sastavni dio života. Očekujemo li stvarno da će dijete reći da mu je neugodno snimati se i ne želi da njegove slike budu dostupne? Jer, sve što je jednom on-line objavljeno, zapravo nikad ne nestaje…
Medijski sadržaj kojim hranimo djecu
Diskutabilan je i medijski sadržaj kojim hranimo djecu. Činjenica je da je, sada više nego ikad prije, dostupan velik broj kvalitetnih dječjih knjiga, edukativnih filmova i igračaka, ali mi smo ti koji donose izbor što dajemo svojoj djeci i kakav im primjer pružamo.
Ova je tema široka i kompleksna, nije tako lako probavljiva kao savršene instagramske slike, ali je važna i ne bi trebala biti gurana pod tepih. Strah da kamera nešto ne propusti snimiti, prisutniji je nego ikad prije, no je li opravdan?
Privatnost, intima i dobar ukus u globalnom društvu ne bi trebali biti olako shvaćeni. Na nama je da postavimo granicu i donesemo izbor kako se ponašamo na zabavnom, praktičnom i opasnom igralištu zvanom Internet.
Povezano: Koliko su korisne i smislene popularne medijske krilatice koje se svakodnevno ponavljaju