Sustav je ranjiv. Pa kakvi to ljudi čine naš sustav?

Ljudi koji boluju od „bolesti udovoljavanja“ i bolesti „tuđe mišljenje je najvažnije“.

S obzirom na to da raste broj depresivnih ljudi, onih s anksioznim napadima, ljudi koji ne znaju što žele od života i u kom smjeru idu, teško je ne zaključiti da se nešto događa s našom generacijom, a ne znamo što.

Analizu je najbolje početi s prvim „simptomom“ koji dolazi u obliku kuće pune stvari „koje nam baš trebaju.“ Način na koji provodimo vrijeme, odličan je pokazatelj tko smo mi zapravo, a shopping nam je postao omiljeni hobi. Služi nam kao isprika što se zanemarujemo i potom kupujemo, često skupe i nepotrebne stvari, koje bi trebale pokazivati da živimo kvalitetnim životom, no ni najbolje stvari nisu dostojna zamjena najboljem životu. Pa imamo paradoksalnu situaciju s kućama punim stvari, a s druge strane ispraznim životima.

Previše radimo i previše se odričemo kako bi si priuštili sve te stvari koje ipak ne ispunjavaju obećanje sretnijeg života. Sjeli smo na suvozačko mjesto vlastitog života i gledamo se kroz stvari koje posjedujemo te tako živimo u laži.

Tanka je linija između ponosa i ega, između onog što nam treba i onog što moramo. To se dobro vidi u drugom „simptomu“ nezadovoljavajućih međuljudskih odnosa. Čovjek kao društveno biće ima prirodnu potrebu biti u „krdu“ i zato je teško sagledati realno odnose u kojima smo s drugim ljudima i napraviti „čistku“. Riječi nas mogu ozdraviti, ali i uništiti, i zato je jako važno sagledati koliko dajemo, a koliko dobivamo iz pojedinog odnosa.

Kad vas je zadnji put netko pozvao samo da čuje kako ste? Koliko često izdvojite nekoliko minuta za svoje voljene samo kako bi ih pitali „što doista žele od života i koje su im želje i nade?“ te pustite tišini nakon izgovorenog da učini svoje? Takvi razgovori rezultirat će intimnim vezama u kojima se osjećate sigurno, živo, cijenjeno i prihvaćeno.

U današnjem vremenu masovnih deluzija kako što treba izgledati, očekujemo da će nam ljubav ući u život upakirana točno onako smo zamislili i zato nam i promiče. Tuđe mišljenje nas posjeduje, a samo jedna odluka nas dijeli od drugačijeg života. Treba se zapitati što se krije iza izgovorenog „da“ kad iznutra vrištimo „ne“

Svaki novi dan je nova prilika da život promatramo i živimo drugačije, da rastemo. Ali, potrebno je nastaviti se kretati i ići naprijed. Za to ponekad nemamo snage ni volje, što je treći „simptom“.

Uz obilje lako dostupne zdrave hrane, kako one za tijelo tako i one za duh, kako je moguć kronični umor i nezadovoljstvo? Svaka osoba živi sa svojom vlastitom pričom u kojoj se prepleće ljubav, tuga, strah i radost i svaka je dobila svoju dozu životnih lekcija. Kako bi živjeli ispunjen život u obilju, nužno je obavljati pravi posao, a ne samo odrađivati nametnute zadatke.

Jedan od odlučujućih trenutaka u životu bit će onaj kada prihvatimo novo i nepoznato kao put do novog poglavlja, kada shvatimo da male stvari postaju velike dijeljenjem, da nismo prepušteni sami sebi jer smo ovdje s razlogom koji ćemo otkriti koristeći svoje navike, instinkte i svakodnevne svjesne odluke kao najsnažniji alat navigacije.