U današnje vrijeme seks se iskorištava na različite načine. Iz godine u godinu, sve je manje tabu tema. Ono što nije bilo normalno, postaje normalno, a sve se to pakira u kutije nazvane sloboda ili ljudska prava.
Neću puno polemizirati o tome je li i koliko dobro ili loše potencirati seks, ali reći ću da jesam za slobodu u nekoj granici. Da smo primjerice zastali u 80-im godinama, onom ludilu ženske slobode, plesanja, bivanja i zajedništva, potpunog oslobođenja pravog duha bića, možda bi ovaj svijet bio ljepše mjesto. Ovako, kada smo nastavili ići dalje i još dalje, neke teme su postale apsurdne. Izgubili su se slast i nektar, kao i duh slobode. Navodno je sve u redu, a zapravo ništa nije u redu. Navodno se teži k nekim pravima, a zapravo nikakva prava ne postoje. Sve je na neki način previše, i zato ništa nije zadovoljavajuće. Zašto spominjem celibat ili ljubav?
Ljudi nisu bili sretni i ispunjeni ni kada nisu imali prava i mogućnosti da biraju svoje partnere, a nisu ni danas, kada ih mogu imati koliko god požele. Žene, isto kao i nekada, još uvijek se žele udati i rađati djecu, samo što u nedaćama ovog doba ne mogu izabrati onog “pravog” čovjeka za sebe, jer se čini da ga nigdje nema, pa izgleda kao da je nekada bilo lakše, jer se o “pravom” nije mislilo, već se udavalo ugovorenim brakovima i molilo da ispadne kako valja! Ako ništa, barem se udavalo. Danas žene ostaju same pateći što nema tog princa na bijelom konju.
Nekada je postojala čar u zavođenju
Mišljenja sam da ako se svijet u kojemu živimo mijenja, trebamo se mijenjati i mi. Međutim, ako se svijet mijenja na gore, ne moramo i mi ići za njim. Možemo izabrati drugi put; promjenu na bolje. A ako mi sačinjavamo ovaj svijet, zašto se ne potrudimo da od njega napravimo bolje mjesto? Zašto ne bismo postali bolje verzije sebe – bolji za sebe, okolinu, društvo, prijatelje, obitelj? Kada bismo se promijenili mi, tako bi se promijenili i mnogi drugi ljudi; i eto ti već boljeg svijeta! Mala, ali značajna promjena. Mali korak, ali velika cipela!
Nekada je postojala čar u zavođenju, u igri upoznavanja partnera, u pogledima, dodirima, postojanjima. Danas ni odrasle ljude, a ni djecu nitko ne uči manirima, niti ih imaju od koga da vidjeti. Kako onda svijet može biti lijepo mjesto? Učimo se bahatosti, uspoređivanju u materijalnim posjedovanjima, međusobnom natjecanju, uništavanju prirode, nepoštovanju životinja i svih drugih živih bića, osvajanju djevojaka pokazivanjem skupih automobila.
Ni djevojke, a ni muškarci ne znaju što je odnos, ljubav, emocija. Ali znaju što je seks. To su vidjeli i mogu vidjeti gdje god pogledaju. Naravno, ne pravi seks, već neku iskrivljenu verziju tog čina u raznim oblicima. Sadizam, mazohizam, životinjska neiživljenost i požuda, svakakve verzije svega, samo ne pravog seksa. Ako se vratimo desetljećima, pa čak i stotinama godina unatrag, vidjet ćemo da su ljudi više bili u celibatu nego što su prakticirali bilo kakve odnose. Život se bazirao na pobožnosti, moralu, sramoti, stidu. Ne kažem da je to idealno ili dobro. Ali apeliram da ipak ima istine u svemu.
Da smo pronašli balans između tog celibata, stida, sramote i prekomjernog mijenjanja partnera, životinjskog seksa, možda bismo pronašli te velike ljubavi i te “prave” muškarce.
Riječ je suvišna kada se komunicira drugim osjetilima
Na čemu se, drage moje žene, zasniva ljubav između dvije osobe? Na ukupnim mjesečnim plaćama? Skupim ljetovanjima? Lijepim garniturama i udobnijem zajedničkom materijalnom životu? Oduvijek je bilo lakše u dvoje priuštiti i platiti, jasno je. Ali postoji čar i u samoći. Postoji čar i u samostalnosti, vjeri životu, sebi. Postoji čar i u biranju partnera isključivo po intuiciji. Tada se partner više ne gleda kao materijalni objekt, već kao osoba koja diše. Tada se može komunicirati očima.
Kada ste posljednji put komunicirale očima? Kada ste ostvarile dubok kontakt s čovjekom, bez da ste progovorile s njim jednu jedinu riječ? Kada ste pretrnule ako bi on prošao kraj vas, bez da vas dotakne? Kada ste se osjećale kao da komunicirate s njim oduvijek, a nikada niste prozborili ni riječ?
Nije li sva slast odnosa upravo u tim trenucima? Nije li sav nektar dva bića u hiljadama prethodnih minuta, do čina pukog seksa? Nije li riječ suvišna kada se komunicira drugim osjetilima i kada se pokazuje djelima?
Na kojoj se razini povezujete s partnerima? Želite li zadovoljiti svoje tijelo i tražite čovjeka za jednu noć ili se želite udati i roditi djecu, pa tražite financijski ostvarenog čovjeka, uz kojeg će vam teret djece biti financijski lakši?
Povezano: Seks ili tragedija, sve ovisi o nama
Previše je svega stavljeno iznad ljubavi i emocije
Ne vidim balans. Ne vidim između. Previše je svega stavljeno iznad ljubavi i emocije. Ta romantika ili pravi orgazmi bez dodira su nestali, jer su zatrpani novcem, sebičnim ciljevima, prekomjernim pričama umjesto djelovanjima, zavođenjem lažima i manipulacijama, životinjskim seksom.
Današnje djevojke ne znaju što znači osjetiti pulseve svog tijela zbog druge osobe, kao što to ne znaju ni muškarci. Svatko od njih ima svoje motive za ulazak u vezu, brak, pa tako i za seks za jednu noć. Ali motivi uključuju um, a gdje um vlada, tu nema mjesta ni emociji, ni duhovnosti, ni dubljem povezivanju s bićem nasuprot vama.
Ako mislite kako ste ludo voljele, a zapravo ste samo bile u toksičnoj vezi punoj svađa, konflikta, plakanja, nerviranja i strastvenog seksa, varate se. Takvi odnosi su daleko od ljubavi, oni su igra ega. Manipulacija i igra strasti koju možete vidjeti u filmovima. To nije ljubav i to ne znači voljeti. To također nije orgazam. To je obična lekcija, karma, zajednička burna prošlost, koja burno dođe, a za sobom ništa ne ostavi, do prašine i slomljenosti. Od vaših osjećaja ostane osušena slamka trave. Kako onda to nazivate ljubavlju?
Kada volite, želite stvarati
Ljubav je živa. Ona vas pokreće, gura naprijed i ona vas inspirira. Kada volite, želite stvarati. Tada ne postoje ograničenja. Postoji mogućnost i želja, intuicija i sloboda. Kada doživite orgazam pogledom, znat ćete koliko osjećaji mogu biti moćni. Nakon toga, ne postoji ta priča i manipulacija neke budale koja bi vas obrlatila i za kojom biste poludjele. Sve bi bilo smiješno.
Ali da biste to doživjele, prvo morate pogledati čistim očima. Ne s iluzijama, ne osobnim projekcijama idealnog partnera, ne lošim iskustvima i predviđanjima. Pogledajte bez promatranja, premišljanja i razmišljanja. Čisto i bez dioptrije. Onako kako jeste.
Zato danas, u zemlji koja se drži starih načela, morala i života, u tom izvoru začina, ukusa i mirisa – u Indiji; ljude ćete češće vidjeti u celibatu, nego u seksualnom iskorištavanju. Nakon što suprug premine, žene ulaze u celibat samovoljno. Da žele, mogle bi se preudati. Dječaci od kada su rođeni nerijetko budu odgajani u hramovima služeći Gurue, prihvaćajući celibat od rođenja do smrti. Kada biste samo vidjele stabilnost, snagu i staloženost u tim mladićima koji su u godinama u kojim im hormoni divljaju. Kada biste samo osjetile svrhu njihovog postojanja u načinu života koji žive.
Povezano: To love or to be loved
Razumjeti potrebe duše
U ovoj zemlji je još uvijek normalno voljeti, drhtati pred osobom s kojom nisi ništa fizički imala, a ipak si osjetila čitav svijet. U ovoj zemlji još uvijek je normalno razumjeti potrebe duše, a ne samo materijalne i financijske. I zato se ljubav osjeti. A od onih mnogih u celibatu, možete osjetiti što znači dosljednost, snaga i pravo traganje za sobom.
Uskraćivanje prekomjernih dodira možda i vrati senzualnost u naša tijela. Možda od te discipline ipak naučimo prepoznati razliku između životinjske požude i prave ljubavi. Možda tada naučimo poštovati svoje tijelo.
I na kraju krajeva, možda od tog poštovanja sebe prepoznamo onog pravog.
Vaša Eka
