Odlučio stariji bračni par, da će se bar nakratko za vrijeme blagdana vratiti u djetinjstvo. Prošla vremena su im jako falila. Prirasla srcu, tako je to. Običaji i tradicija. Veliko blago, kojega treba čuvati i njegovati.
– Mi smo Ivan i Mara! Želimo vas malo razveseliti svojom predstavom Božić u dva čina. Kratkom, ali slatkom. Vrijeme je obilja i mira. Božić se u svačijem srcu vječno nastanio. A osmijeh neka bude lijek, za sutra i za jučer…
Prvi čin
Minus sedamdeset godina!
– Moja baka je rekla, da je danas Badnjak! I da moramo okititi bor! Jesi li čuo Ivane? – Mara će svojem suprugu.
– Nećemo okititi bor! Zato što sam ja još uvijek mali i ne mogu ga dovući u kuću! A bombone koje trebamo staviti na njega, jučer sam pojeo!
– I male, crvene jabuke si pojeo?!
– Sve! Možemo jedino peći male kolačiće, ako želiš.
– Idem po mamu i baku! Sve ću im ispričati! A kolačima niti blizu! I nje bi mogao pojesti!
– Ti si baba-tužibaba! Neću se s tobom više igrati! Kad donesem slamu u kuću, pa je stavim ispod stola, nećeš ležati na njoj! Tako su radili moj djed i pradjed, na Badnjak.
– Pusti me na slamu!
– Daj mi koji kolač!
I tako je to, kada bude minus sedamdeset godina. S običajima i osjećajima želiš vratiti vrijeme. Pa makar to bila i jurnjava oko stola. Valjanje na slamici. Ali ura tuče. Tik-tak, tik-tak…
Drugi čin
Napao me pas, a mačka laje
– Ivane uskoro će misa! Požuri se!
– Ja ne bih išao u crkvu. Tamo mi je dosadno. I ne volim one babe koje bulje u mene.
– Jesi li zaboravila da smo još uvijek mali. Sada moram piti mlijeko, jesti kolače i pronaći svoju mačku!
– Što to imaš na licu?!
– Malo čokolade. I malo brašna. I malo meda. Pa onda slano ide na red…
– Čekaj me vani i nemoj niti pomisliti na mačku!
– Mijau! Mijau! Dođi moja maca! Mara! Marica! Napao me pas, a mačka laje! I potrgao mi hlače. Što znači da ne mogu u crkvu!
– Sram te bilo Ivane! Nije ti bilo dosta što si izazivao psa. Nije ti bilo dosta što si u crkvi svećeniku jezik pokazao! I sada nas svi ogovaraju do mile volje!
– Ja sam još mali. Hoću mami! A jezik sam pokazao babi Jani i strini Ankici. Zato što su mi se smijale. Obukao sam svoj najdraži crveni kaputić! A one su mi se rugale radi toga!
Svaki blagdan neke svoji čari ima. A ima i Ivana i Maru. Hvala im od srca što su ovom kratkom predstavom razveselili čitavi svijet, pa i svoju djecu. Oni su ih oduševljeno gledali cijelo vrijeme sa svojom djecom. Oh, radosti, u Božiću te nađoh ja…
Povezano: Baš sam “koma” u komadu
