Jeste li ikada bili u situaciji da tražeći konkretan odgovor, neku konkretnu informaciju, dobijete dugačak uvod koji više nalikuje političkom govoru kakav često znamo čuti kada netko želi izbjeći odgovor koji se od njega traži.

Najčešće nakon takvog dugačkog uvoda zaboravljate što ste uopće trebali ili jednostavno sam razgovor odlazi u jednom sasvim drugom pravcu. Pravcu koji nema smisao, a krade vrijeme i vama i osobi kojoj ste postavili pitanje. Takve bespotrebne priče su iscrpljujuće.

Bespotrebne priče – što je pjesnik time htio reći

Nedavno sam bila na manikuri. Za vrijeme tretmana osoba koja vrši uslugu ugovara i termine za sljedeće dane. Kako je telefon stavila na speakerphone da bi mogla bez prekida obavljati uslugu zbog kojeg sam došla, mogu čuti razgovor. Naravno, ovakva vrsta razgovora temelji se ili bi se trebala temeljiti na tome da osoba koja je nazvala odabere termin koji joj odgovara s obzirom na ponuđene. Međutim, osoba se ne izjašnjava o terminima, nego koristi upravo onu uvodnu predugačku priču koja se sastoji od toga kako poneki dan u tjednu treba obaviti neke aktivnosti vezane za njezin privatni život, pa obiteljski život i neke sasvim druge obaveze koje su opet sastavni dio njenog vremena nakon završenog posla.

Bez obzira što je nekoliko puta ponovno upitana koji termin je odlučila uzeti, ponavlja priču i opise svojih aktivnosti. Na kraju podužeg razgovora uspijeva odlučiti da će javiti koji joj od tih termina zapravo odgovara.

Slušaj i uči!

Slušajući taj razgovor puno sam naučila. Uhvatila sam sebe kako i ja znam na taj način komunicirati i opterećivati drugu osobu koju te moje privatne stvari uopće ne interesiraju.

Tako sam počela koristiti kratke i sažete razgovore, kratke i sažete odgovore. Eventualno tek nakon njih može ići neko dodatno objašnjenje ako smo se sad već zadržali u poziciji razgovora i u takvom raspoloženju. Naučila sam tražiti konkretan odgovor i inzistirati na tome. Izbjegavam bespotrebne priče. Nemam vremena za političke razgovore koje znam jako brzo odgonetnuti. To je osobito važno i učinkovito kad ste skučeni s vremenom ili zadatak treba biti u tom vremenu i napravljen. Možda neće biti napravljen ako ste dobili negativan odgovor. I to je bolje ako je kratak i jasan bez uvertire, kako ne bi morali čitati između redova. Morate priznati da ovo zadnje, jako zamara.

Zanimljivo je još i ovo, a možete to i sami opaziti, odnosno čuti… kada netko treba dati potvrdan odgovor ili već ima konkretan odgovor (osobu imenom i prezimenom, točnu destinaciju, naziv nekog dokumenta…), vrlo brzo se konkretno odgovori.

Ovu kolumnu možeš poslušati, u hodu dok kuhaš ili peglaš Reci mi već jednom!

Da ili ne…

U trenucima kada odgovor nije potvrdan, već negativan ili nešto ne znamo, ne želimo ili za nešto jednostavno nemamo informacije, tada počinje dugačak uvod koji zamara. Kao da kroz njega tražimo nekog opravdanja za sebe jer ne možemo ponuditi informaciju koju osoba traži.

Pitam se, što je u tome toliko teško? Reći da nešto ne znamo, da smo nešto prvi puta čuli, da ne razumijemo o čemu se radi i da jednostavno ne možemo pomoći? Mislim da bi takav konkretan, negativan odgovor osobi koja nas je tražila informaciju skratio vrijeme i put u potrazi za rješenjem kod nekoga drugog. I tako, na kraju cijelog puta, pitamo se koliko smo bespotrebnih riječi, bespotrebnih priča izgovorili u jednom danu, potrošili bespovratno i uzaludno svoju energiju, a s druge strane koliko smo vremena potrošili slušajući ovakve sadržaje koji su nam bili ponuđeni.

Jednom bilo, pa se spominjalo

Ne znam ima li to veze s onom poslovicom „Zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano!“ ili možda ima veze s onim što često čujem „Kako je nekada prije bilo jednostavno, a sada više od šume ne vidiš drvo.“ – misli se na informaciju.

Preplavljeni smo hrpom informacija koje u konačnici i nisu bespotrebne, ali postaju kad su ponuđene, a nismo ih tražili. Takav zblesiran mozak pun svega i svačega više ne zna po što smo uopće došli, kako se kaže. Kažu da smo si život koji treba i jest jednostavan sami zakomplicirali. Sada imamo priliku se vratiti onome što nam najviše odgovara, a to je ta jednostavnost.

Završit ću na kraju jednom odličnom devizom, a inače se radi o citatu Bruce Lee-a.