Čitajući naslov vjerojatno se svi možemo sjetiti nekog primjera koji smo čuli ili pak doživjeli u kojima su naše punice/svekrve glavni protagonisti dobra i zla. No moramo naglasiti da nisu sve svekrve/punice loše, kao što nisu ni sve „snajke“ ili zetovi grozni.
Neka istraživanja iz nama susjednih zemalja govore o tome kako se svekrve u nešto većem postotku navode kao razlog razvoda braka u odnosu na ljubavnice, što se donekle objašnjava činjenicom da se majke supružnika otvorenije miješaju u brak i da je njihova prisutnosti dugotrajnija, pa su češće uzrok bračnih nesuglasica.
Za bračne parove koji žive samostalno ova tema nije toliko teška niti komplicirana, mogu se uvijek povući u svoju osamu gdje ih nitko neće ometati. No mnogi su danas zbog teške financijske situacije primorani živjeti u zajedničkom kućanstvu, odnosno u proširenoj obitelji, gdje se živi s nečijim roditeljima. Imati djedove i bake na raspolaganju je jako dobro kada treba ići po djecu u vrtić i kasnije ih pričuvati, kada ne stignete kuhati pa dođete doma na skuhano itd. No druga strana medalje je neminovno uplitanje u brak i bračnu dinamiku supružnika. Sklopljenom ženidbom mladenci postaje jedno, no vrlo često ne postane samo njih dvoje mužem i ženom, nego se tom braku pridoda još jedan član (punica ili svekrva) uglavnom u svojstvu bračnog dušebrižnika čiji savjeti su nezaobilazni i bilo bi ih vrlo mudro poslušati.
Bez obzira na to da li živite u zajedničkom kućanstvu ili ne, nemojte dozvoliti da svekrva/punica utječe na vaš bračni život, ma koliko ona bila uporna. Njoj nije mjestu u vašem braku i u bitnim odlukama oko odgoja djece. Ljubazno joj dajte do znanja da je imala priliku biti majka, neka sada uživa u tome što je baka i neka pusti roditelje da uživaju u čarima roditeljstva. Roditelji odlučuju što je dobro za njihovu djecu, a što nije.
Situacija nije niti malo bezazlena kada znamo da se danas veliki broj ljudi jedva nosi sa stresom koji doživljavaju na poslu i dolazak kući bi im trebao biti dolazak u oazu mira, ljubavi i podrške. Često to nije tako, nego se suočavaju sa dodatnim izvorima stresa s kojima se više nisu u stanju nositi i koji ih u potpunosti iscrpljuju. Ako napetosti i svađe postanu nepodnošljive, a vaš brak sve više bude na klimavim nogama, najbolje rješenje bi bilo da se odselite. Ponekad je to jedino rješenje da se vaš brak i odnosi prema roditeljima postave na zdrave temelje na kojima ćete graditi vaše bračno zajedništvo i obitelj.
Jadan moj sin, jadna moja kćer
Pojedine svekrve se nikada neće pomiriti sa izborom žene koju je njihov sin odlučio oženiti, uz česti komentar da je od svih žena ovog svijeta on baš NJU odabrao. Ovome su sklonije majke sinova jedinaca, koje su na njih jako vezane, budući da su sav svoj majčinski i roditeljski „kapital“ ulagale samo u njega. One često misle da njihov sin zaslužuje vrjedniju ženu koja će više držati do njega, strahuju da nije možda „gol i bos“, da su djeca zapuštena i gladna, da njihov sin nosi neispeglane košulje i jede podgrijane ručkove.
Ukoliko imate nesuglasice ili se stalno svađate sa svekrvom, recite to vašem mužu bez oklijevanja. Sada ste vi prva žena u njegovom životu, i on je odgovoran da vas zaštiti, pa makar to značilo i od rođene majke. Vaš muž ne bi trebao dopustiti da mu majka puni uši raznim stvarima o vama ili vašoj djeci, niti dopustiti da se ona loše odnosi prema vama. Razgovarajte s njim i jasno mu stavite do znanja kako se osjećate i što biste voljeli da on uradi po tom pitanju. Jedno od rješenja ovog problema može biti i da vi otvoreno porazgovarate sa svojom svekrvom, da stavite „karte na stol“. U međusobnom razgovoru možda uvidite da vam je sreća iste osobe na prvom mjestu, samo pokušavate do toga doći drugačijim putovima. Trudite se da je ponekad saslušate i poslušate. Pokušajte vaš odnos učiniti funkcionalnim koliko je to moguće. Ponekad su međusobni ustupci ono što će održati vašu obitelj na okupu. Kako vaše slaganje bude raslo, dojučerašnja suparnica će se postepeno pretvarati u odanu saveznicu u situacijama u kojima nećete moći samostalno „uvjeriti“ muža u nešto. Također vodite računa o tome da ćete možda i vi jednog dana biti svekrva, dali dobra ili loša ovisiti će isključivo o vama.
Kod punica je možda veći naglasak na tome da misle kako je njihova kći preopterećena poslovnim obvezama, kućanskim poslovima, odgojem i brojem djece (jao opet si trudna, pa koliko ih ti misliš imat’?). Zet također očekuje da ga svaki dan čeka kavica kad dođe s posla, da bude skuhan ručak i pospremljen stan, uz neizostavan odmor poslije ručka bez da mu djeca previše smetaju. Ovakve situacije od punica zahtijevaju puno razumijevanju i ljubavi prema zetu, jer im nije lako gledati kako netko „iskorištava“ njihovo najmilije. S druge strane, zet koji se u očima punice prema ženi odnosi sa poštovanjem i ljubavlju, koji brine o njoj i djeci, kojem kućanski poslovi nisu u rječniku stranih riječi, postaje joj kao sin.
Bez obzira na to koliko imaju godina, djeca će za majke uvijek biti djeca i vi morate biti spremni na to. Vaša svekrva možda ima problema sa prihvaćanjem činjenice da je njezin sin odrastao čovjek, koji više ne gleda svoje roditelje kao svemoćne, nepogrešive ljude u kojima je crpio svu svoju sigurnost. To je bilo tako do jedne faze u životu, kada su mu oni pružili sve da ojača, da raširi krila i odvaži se napustiti gnijezdo. I u tome su uspjeli, on je poletio u život i našao svoju srodnu dušu s kojom će napraviti vlastito „gnijezdo“. Ponekad ni naši roditelji nisu na čisto s bujicom emocija koja ih preplavljuje, dal’ se radovati jer im je dijete poletjelo u život ili tugovati zbog ispražnjenog gnijezda. Smatram da svaki roditelj treba biti ponosan kada vidi da njegovo dijete zna što želi u životu ili od života. Ili kako bi to simpatično rekla moja punica, da ona ponekad ne zna što želi, ali da uvijek zna što ne želi.
Foto: Ingram Image
