U logoterapijskom razgovoru klijenti mi znaju reći: “Pa ja nikome ne činim zlo.”
A nešto u tom stilu mi je nedavno rekla i mama. Ovo „zlo“ me potaknulo na razmišljanje, pojavila su se pitanja a uslijedili su i odgovori.
Što stvarno znači ne činiti zlo? Znači li to automatski da smo dobri? Ako ne činim zlo, činim li nešto dobro ili ne činim ništa? Naravno da je lakše biti pasivni promatrač – istina, time nikome ne činimo zlo, ali iz toga ne proizlazi ni ništa dobro. NIšta što bi nam na kraju dana donijelo zadovoljstvo jer smo nešto poduzeli, nekoga razveselili ili pridonijeli nekom rastu i napretku.
Prije nekoliko dana vraćala sam se autobusom s tržnice. Stvorila se gužva na ulaznim vratima. Jedna starija gospođa jedva je hodala a u rukama je nosila nekoliko vrećica s placa. I ona je htjela ući u autobus, ali koljena su klecala i drugi putnici su vidjeli da joj je teško. Jedni su se i dalje gurali, drugi promatrali, neki komentirali, a dio ih je bio potpuno nezaintresiran. U grupi se ipak našao i jedan srednjoškolac koji je pristupio „baki“ i ponudio joj pomoć. Situacija je na zadovoljstvo svih bila brzo razriješena, gospođa smještena i autobus je mogao na vrijeme krenuti.
Svaka osoba koja se zatekla na ulazu u autobus imala je više mogućnosti izbora, npr.:
- odgurnuti gospođu da ne smeta na ulaznim vratima autobusa
- prigovarati i ne poduzeti ništa
- nezaintresirano promatrati što se događa
- preuzeti gospođine vrećice sa stvarima i pomoći joj ući
- smjestiti gospođu u autobus, porazgovarati s njom i s par lijepih riječi, osmijehom ili šalom razvedriti dan…
Ovo je jedna od bezbroj svakodnevnih situacija u kojima imamo mogućnost odabrati – prigovarati ili primiti se posla, odmoći ili pomoći, izreći psovku ili lijepu riječ, odgurnuti ili zagrliti, okrenuti leđa ili pružiti ruku, zagorčati nekome život ili pomoći.
Meni se dogodilo, a sigurno i vama, da ste krenuli nekome pomoći pa je iz nekog razloga loše ispalo. I ovaj mladić na ulazu u autobus je riskirao jer se gospođa mogla uvrijediti i izvikati na njega, možda čak udariti jednom od punih vrećica, bez obzira što je on htio pomoći. Znači li to da treba (p)ostati promatrač ili odustati od biranja između dobrog i boljeg?
Odabrati zlo, dobro ili bolje – to su mogućnosti koje nam se pružaju u svakom trenutku. Svake večeri napravite kratki rezime dana i postavite si pitanje: kakvi su bili moji današnji izbori? Jesam li odabrala zlo, dobro ili sam mogla odabrati i nešto bolje? Ne radi se o procjeni ili osudi nego jednostavno o svjesnom odabiru boljega u nekoj novoj situaciji.
Koji bi bio vaš izbor na ulazu u autobus? Traži li se možda od nas ipak nešto više? Ne samo ne činiti zlo nego odabrati dobro i djelovati u tom smjeru?
Tijekom logoterapijskog razgovora razmatramo mogućnosti izbora za rješavanje vaših problema i izazova. Kada sami odaberete i znate koji je smisao onoga što činite onda je lakše djelovati, biti ustrajan i dosljedan bez obzira na okolnosti. Jer odabrati i djelovati možete samo vi i nitko drugi!
Vedrana Nucak, mag.cin., kineziolog i logoterapeut
vida@vida.com.hr
