Postoje dvije mogućnosti. Da si zadovoljna onim što imaš i da nisi zadovoljna. Ako nisi zadovoljna, moraš krenuti drugim putem. Da MORAŠ. To nije opcionalno, to je tvoja odgovornost.
Krenuti drugim putem
Mi ništa ne dobivamo osim mogućnosti da uzmemo ono što želimo. Misliš li da nešto dobivaš, čekat ćeš dostavljača do kraja života. Čak i oni koji žive „živote iz snova“, za koje se iz naše perspektive čini kako im sve pada s neba, i oni sve to zasluže i odrade. Svatko na svoj način. Ako kreneš analizirati njihov način života shvatit ćeš ubrzo da oni rade stvari koje ti ne želiš ili jednostavno ne možeš napraviti u svom životu. Zato se vaši životi i razlikuju.
Divimo se vrhunskim sportašima, no nitko ne pita koliko oni rade svaki dan da bi taj nivo dostigli i onda možda još više kako bi ga održali i pomicali milimetar po milimetar ljestvicu gore.
Čitam danas oglas na fejsu „konačno vam se osmjehnula sreća, pronašli ste NAJLJENIJI način za postizanje svega što želite u životu! Samo slušajte ovaj CD i sve će vam doći u život!“ Ovo govori o tome kako mi gledamo na postizanje stvari i ispunjavanje ciljeva u životu. Jer da nema tih koji žele ovako postizati ciljeve, ne bi postojao netko tko takav način nudi. Koliko god, je svima jasno da je to nemoguće.
Ono što nemaš, a žudiš za tim jednostavno, ne želiš dovoljno. Jer da želiš, radila bi to upravo sada. Radila bi to toliko dugo dok ne postigneš ono što želiš. Radila bi to pametno pa bi shvatila tijekom rada što je učinkovitije i što donosi bolje rezultate i mijenjala bi to. To se zove napredak, to se zove put do cilja. To se zove rad na sebi. Ne praćenje one ili ove stranice, ne sjedenje i čekanje boljeg trenutka.
Opet ću se referirati na mudrost koju je davno netko rekao…
„Najbolji trenutak za posaditi drvo je bio prije dvadeset godina. Drugi najbolji trenutak je sada.“
Povezano: Što kada mi ništa u životu ne ide
Promisli malo o tome što želiš sada. Što bi bilo da si svaki dan unazad zadnjih dvadeset godina napravila bar jednu sitnicu da dođeš do toga cilja? Koliko bi mu bliža bila u ovom trenutku? Da uopće ne razmišljamo o tome kako bi svakom tvojom akcijom tvoja namjera postajala jača, tvoja volja čvršća i tvoji rezultati vidljiviji.
OK, propustila si to tada, no drugi najbolji trenutak nemoj propustiti. Taj trenutak je upravo sada. Spomenut ću još jednu mudrost stanovitog umjetnika podijeljenu na facebooku koja glasi: „ Baš želim znati slikati“. Ne, ne želiš. Da želiš radio bi to upravo sada. Ti samo želiš da je slikanje lagano.”
Kako krenuti drugim putem
Ovo je dosta jednostavno i vjerojatno to buni ljude pa većina izabire reagirati, umjesto biti aktivni. Kada nam se nešto dogodi, a mi odgovaramo na tu akciju, mi smo reaktivni. Tada naravno ne možemo postići ono što želimo jer ulažemo energiju u ono što netko drugi želi. Mi moramo stvarati akciju. Umjesto reaktivni postati aktivni.
Ovo je na početku teže jer nema impulsa koji bi nas pokrenuo, a još je Newton shvatio da nešto pokušava zadržati stanje u kojem se nalazi, pa stoga ako si u stanju mirovanja, težiš zadržati to stanje. Ipak, mi imamo zdrav razum. Iskoristi stoga njega da ti bude impuls za pokret jer se inače ne razlikuješ puno od kamena pored ceste koji „čeka“ da netko prođe i udari ga nogom kako bi se pokrenuo.
Kreni u akciju
Kako sam rekao, na početku je teže stoga nemoj kretati s velikim ciljevima. Kreni s malim ciljevima, dovoljno malim da ih sigurno možeš odraditi. Idi na sigurno. Nekome će ovaj korak biti pretrčavanje 5 km, a nekome doslovno otići sam po čašu vode. Kod nekih ljudi nije problem, što god učine drugačije nego jučer je pozitivan pomak zato što ništa pozitivno i aktivno ne rade. Sve u njihovom životu je reaktivno.
Povezano: Koliko zaista vrijediš
Biraj svoje bitke
Gledam ljude kako reagiraju na okolnosti u svom životu i rade stvari koje ne žele kako bi „kontrolirali štetu“. To je igra po tuđim pravilima. Uvijek će dolaziti izazovi da se energetski uključimo u tuđu igru. Normalno, ako ne igramo svoju utakmicu, zvat će nas netko da igramo njegovu. No, kada se poziv dogodi, pitaj se želiš li to i gdje te to vodi.
Imam za ovo primjer iz prakse. Imao sam na besplatnim konzultacijama osobu koja je bez novaca. Taj joj se obrazac ponavlja već godinama i prati je gotovo cijeli život. Stjecajem okolnosti, odnosno navodno administrativnom pogreškom, izgubila je pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje. Kako bi ga dobila, mora plaćati određeni iznos mjesečno, no mora pronaći i jamca koji će garantirati da će ona to vratiti. Ako ne vrati, naravno dužan je jamac.
Bila je u panici kada se javila, kaže da ne zna gdje da nađe jamca jer ako ga ne bude imala, morat će mjesečno za lijekove davati pet puta veći iznos. Ovo je klasičan primjer igranja tuđe utakmice. I jako bolan za tu osobu. Ona je naizgled u bezizlaznoj situaciji i rješenje je pronaći nekoga dovoljno blesavog (ovo nije dobrota da ne biste pogrešno shvatili) tko će joj biti jamac. Ni na trenutak joj nije palo na pamet otići i riješiti administrativnu zavrzlamu koja je nastala kako bi joj se vratilo dopunsko zdravstveno za koje neće morati platiti niti onaj početni iznos jer na to zapravo ima pravo.
Ovo je put kojim trebaš ići
Osoba iz priče je reagirala panično na informaciju koju joj je sistem plasirao. Onu koja je njemu bila najjednostavnija. Pristala je igrati ovu utakmicu, a nema nikakvih predispozicija za nju. Čak što više, ona u toj utakmici uopće ne treba i ne smije biti.
Umjesto toga njen izbor bi trebao biti vlastita utakmica gdje će ona krenuti u napad te od sistema tražiti da sudjeluje u njenoj utakmici. Bez obzira kako se sve završilo, a bezbroj sam se puta uvjerio da na kraju sve bude u redu, ovo je put kojim trebaš ići i to od najmanje sitnice do najkrupnijih stvari u životu.
Povezano: Hrabrost priznavanja pogreške
