Tatjana Matejaš Cameron, uspješna poslovna žena, nama poznatija kao Tajči, pop zvijezda ranih devedesetih, veselo, nasmiješeno lice. Njene pjesme su bile i ostale rado slušane, ne prođe niti jedan talent show na malim tv ekranima bez izvedbe njenih pjesama, koje kandidati rado odabiru. Tajči i dalje pjeva i oduševljava svoje mnogobrojne fanove. Usprkos slavi početkom devedesetih, vođena svojim snovima, odlučila se za pomak, upustila se u hrabru avanturu – preselila se u Ameriku.

Suvremena žena: Trebalo je uistinu puno hrabrosti za tu odluku. Da li ste to oduvijek željeli ili je to nešto što je došlo sa slavom?

Tajči:  Imala sam 4 godine kad sam počela pjevati. Sjećam se da sam gledala glazbeni film “Oliver!” i tada sam odlučila da ću biti glumica u glazbenim filmovima. Svidio mi se koncept pričanja priče kroz glazbu – nekako sam na sebi osjetila da ta umjetnička forma ima moć prenošenja i poticanja emocija kao ni jedna druga.

Mjuzikli su uglavnom dolazili iz Amerike, tako da sam si vrlo rano zacrtala plan – krenula sam u glazbenu školu, počela učiti engleski (iako mi je ruski bio obvezan), uključila se u dramske grupe i Zagrebačko kazalište mladih (i tu igrala u predstavi “U koga se uvrglo ovo dijete” s puno danas poznatih glumaca – Mariom Mirkovićem, Reneom Bitorajcem, Milom Elegović, Jasnom Palić, itd…

Slava mi nije bila u planu. Čak sam i razgovarala sa Zrinkom o tome kada bi bilo najbolje vrijeme da odem na studij mjuzikla, ali onda su se stvari zakomplicirale, desile su se nepredviđene situacije…

U jednom trenutku prevelikog presinga, dogodio mi se emotivni slom. I tada sam odlučila da ću otići kad bude dobar trenutak.

Nisam namjeravala ostati zauvijek.

Suvremena žena: Glazba je bila i ostala vaša ljubav, sve što radite prožeto je glazbom. Danas pjevate prekrasne duhovne pjesme?

Tajči: Pjevam sve što mi ispunjava dušu. Uglavnom pjesme koje sama pišem, a koje su izričaj mojih iskustava. Pjevam i jazz, a od kad sam se preselila u Nashville, nije isključeno da ću početi pisati i  country glazbu (ha ha).

Nije točno da pjevam isključivo duhovnu glazbu ili da samo nastupam u crkvama. Nikad nisam željela biti ograničena kalupima, od malena sam se borila s time, ali danas znam i razumijem da ih je nemoguće izbjeći.

Suvremena žena: Duhovnost je u Vašem životu u Americi igrala važnu ulogu, dosta ste radili na duhovnoj razini… Kako Vam je duhovnost pomogla na Vašem putu?

Tajči: Biti duhovno osviješten je vrlo važno. Svaki čovjek ima četiri osnovna područja kroz koja doživljava svijet i život – fizičko, emotivno, intelektualno i duhovno. Ako je neko od tih područja nerazvijeno ili oslabljeno, naš život postaje kao stolac s jednom klimavom nogom.

Za mene je duhovnost vrlo važna. Svijest o tome da smo svi povezani istim izvorom života, istom ljubavlju koja daje taj život, mijenja način na koji gledam svakog čovjeka. Ta spoznaja mi otvara perspektivu u kojoj nema razlika izmedu mene i nekoga tko je fizički, intelektualno ili emotivno potpuno različit od mene. Ako vjerujemo da je Bog (ili životna energija) stvoritelj neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga, onda je i svako ljudsko biće Božja kreacija – i nema boljih i lošijih, tuđih i naših.

Suvremena žena: Ispunjenje vašeg sna nosi i puno boli, prošli ste i razdoblja depresije, tjeskobe, strahova, bračne krize. Što Vam je dalo snagu da ustrajete i u kojem trenutku ste odlučili izroniti i stati na kraj negativnim emocijama?

Tajči: Želja za životom. Dokle god postoji ta želja da živimo i ostvarujemo se u ovom tjelu, u ovoj realnosti koja nam je dana, borimo se da nam bude bolje.

Prošla sam kroz puno toga… Dugo sam se skrivala  iz straha da ću, ako otkrijem svoje slabosti i padove, biti zauvijek obilježena i ismijana. Većina ljudi ima taj strah i presing od društva – i zato se prikazujemo samo u najboljem svjetlu (i lijepimo na zidove društvenih mreža slike obrađene najboljim Instagram filterom).

Imala sam nekoliko prekretnica koje su mi dale snagu. Kod mene je to osnaživanje bilo više proces nego jedan trenutak. Kad sam jednom odlučila promijeniti neka osnovna uvjerenja (mindset), programiranu podsvijest koja je podržavala strahove, tek tada je počeo ozbiljan rad – disciplina, svakodnevne meditacije i vježbe, jednostavno „reprogramiranje“ i skidanje svih lažnih obruča… Npr. koliko sam puta čula da nisam dovoljno dobra, dovoljno mršava, da mi struk nije dovoljno uzak ili kukovi dovoljno široki, da mi glas nije dovoljno jak ili da nisam dovoljno predana drugima, dovoljno marljiva, dovoljno jaka, itd, itd… Vjerujem da će puno čitatelja prepoznati tu „mantru“.

Iz tog „nisi dovoljno ovo ili ono“ stvara se uvjerenje da jednostavno, na kraju svega povjerujemo da nismo dovoljno dobri za bilo što – čak ni za život, za ljubav, za zrak kojeg udišemo. To je, naravno, najveća laž, jer svatko od nas je stvoren ne samo kao dovoljan nego kao potreban i važan dio cjelokupnog života.

Koliko puta nam se dogodi da nekoga pogledamo u trenutku u kojemu je tom nekome baš bio potreban pogled i osmijeh…

Suvremena žena: Danas, kroz svoj talk show Waking Up In America, donosite inspirativne i pozitivne priče, predstavljate publici, naizgled obične, ali zapravo vrlo posebne ljude. Da li je publika prepoznala vrijednost ovih priča koje su namijenjene svima koji se žele „probuditi“?

Tajči: Publika koja ima priliku pratiti epizode, prepoznaje vrijednost i snagu tih priča koje inspiriraju i aktiviraju gledatelje da i sami naprave slične promjene.

No, emisija je još uvijek u počecima i radimo na tome da proširimo doseg i gledanost.

Suvremena žena: Uspješna ste poslovna žena, majka trojice sinova. Emisije se snimaju na različitim lokacijama te često i putujete. Kako uspijete balansirati poslovne obveze i majčinstvo?

Tajči: Priznajem da nije nimalo lako. Suprug mi pomaže puno, ali i uz njegovu podršku, jako je puno posla. Kad se radi o izboru između nekog angažmana ili djece, sinovi su mi na prvom mjestu. Zato sam možda propustila neke dobre prilike i brzi uspon, ali obitelj i trenuci s njima su nešto što ne želim kompromitirati.

S druge strane, i sinovi mi pružaju veliku pordšku. Važno mi je da i oni nauče kroz moj posao da je vrijedno pratiti taj „glas iznutra“, biti hrabar i odvažan, ponekad i pretrpjeti zbog nekog višeg cilja, koji ne samo da stvara financijsku podlogu bez koje se ne može živjeti, nego čini svijet oko nas boljim.

Suvremena žena: Početkom godine ste objavili svoju prvu knjigu, “The Turning Points”. Recite nam nešto o knjizi?

Tajči: Knjiga je kolekcija kratkih priča iz druge sezone moje emisije. Svaki odlomak ima i kratki poziv namijenjen da potakne čitatelja na konkretne korake prema boljem životu.

Izdala sam je pod svojom tvrtkom, a dostupna je na Amazon.com u fizičkom i digitalnom formatu.

Suvremena žena: U Americi živite, ali je Hrvatska i dalje u srcu. Na Hrvatsku ne zaboravljate, američkoj publici rado promovirate ljepote Hrvatske, ljude, talente!

Tajči: Uvijek. Mislim da je vrijeme da otvorim turističku agenciju – ha ha… 🙂  Kako ne bi… Hrvatska ima toliko blaga za ponuditi svijetu – i uvijek napomenem da je njeno najveće blago u ljudima koji su i talentirani i kreativni i marljivi… koje treba osnažiti i osloboditi iz mreža lopova i nasilnika. Nemam rješenje, osim krenuti od čovjeka do čovjeka, jednog po jednog.

Otkad sam se počela aktivnije baviti life coaching-om kontinuirano dobivam upite za savjet. Već neko vrijeme odvajam sate svaki tjedan da kroz coaching pomognem barem jednom od mnogih koji se nalaze u teškoj situaciji.

Uvijek me raduje podržati poduzetnike. Veselim se svakom projektu Portala dobrote – jer su oni pokazali da nema „malog čovjeka“ nego da je svatko u stanju napraviti velike stvari i donijeti promjene.

Suvremena žena: Što je za Vas obilje?

 Tajči: Osjećaj potpune, iskrene i duboke zahvalnosti. Osjećaj da u svakom trenutku imamo sve što nam je potrebno. Osjećaj da smo sami dovoljni i da imamo dovoljno, i da ćemo uvijek imati dovoljno – ne samo za sebe nego i dovoljno da i to podijelimo s drugim.

Zagrljaji mojih sinova i moja ruka u ruci mog supruga su obilje. Izlazak Sunca je obilje.

Ove godine sam posadila vrt. Servirati zelenu salatu s ciklom, lukom i peršinom iz vrta koji su izrasli iz malog sitnog sjemena, to je obilje.

Zaklopiti oči i pjevati iz dna duše, dok se sva ne očisti i olakša je obilje.

Pomoći nekome da i on pronađe svoje obilje je najveće obilje.

Obilje je i pomisao na neke drage ljude koji stisnuti u maloj kuhinjici uz pjesmu i osmjeh na licu žive onu staru kajkavsku: “Nigda ni bilo da nekak ni bilo, i nigda nebu da nekak nebu.” 🙂

Razgovarala: Marijana Glavaš