Ako osvijestite prepreke do potpunog prihvaćanja, riješili ste pola posla i dobili alate da ih riješite do kraja. Hoćete li? To je ipak na vama!
Vjerojatno imamo problem i s definiranjem prihvaćanja. Prihvaćanje ne znači da trebate raditi stvari koje ne želite, koje vam netko servira, a vi bespogovorno morate prihvatiti. Prihvaćanje je unutrašnji posao. I uglavnom nema puno veze s tim da ste „dobri“ ili „loši“ prema van. Ako ste prihvatili i ono što smatrate najlošijim ponašanjem donijeti će dobro. Ako niste, niti najbolje vaše ponašanje neće biti dovoljno dobro. Ovo zna frustrirati ako ne znate prihvaćati. Ako niste svjesni onoga što se događa.
Dakle, prihvaćanje je kada ste svjesni situacije u kojoj ste. Kada ste si dozvolili uroniti u situaciju. Dobar znak prihvaćanja je odlučnost. Kada ste prihvatili ono što se događa nema problema s donošenjem odluka. Uvijek znate što trebate učiniti. I to je zapravo redoslijed koji bi trebalo pratiti. Prihvati, zatim odlučuj. Ako mislite da prvo trebate biti odlučni, promislite samo odakle će ta odlučnost doći? Samo će se stvoriti odjednom? Teško.
Dobrobiti prihvaćanja
Pravo prihvaćanje nam donosi hrpu dobrobiti. Neke od njih su
- mir
- odlučnost
- svjesnost sebe i drugih
- ispunjeniji život sa „više okusa“.
I mnoge druge. Zašto onda ne prihvaćamo? Evo tri vrlo važna razloga za neprihvaćanje, tri prepreke do potpunog prihvaćanja!
Tri prepreke do potpunog prihvaćanja
Ako prihvatimo, nema više razloga za dramu. Ako smo na nekoga ljuti, prihvaćanjem toga ljutnja se smanjuje. Jer ako ćemo istinski prihvatiti ljutnju, moramo prihvatiti i svoju odgovornost za nju. Ako prihvatimo odgovornost za ljutnju, jasno je da se možemo prestati ljutiti. A to je često ono što ne želimo. Jer, ako se prestanemo ljutiti na „osobu koja nas je naljutila“ nećemo joj dati do znanja kako nas je naljutila. Što ako onaj tko nas je naljutio ne zna da nas je naljutio?! Bez veze se ljutimo. Naša je ljutnja zapravo usmjerena na to da time nekome drugom pokažemo kako bi se trebao osjećati loše jer nam je učinio nešto loše.
Povezano: Ljutnja – Na koga se ljutiš? Kome zamjeraš?
Ne mogu se sjetiti tko je to rekao, no rekao je „ljutiti se na nekoga je jednako kao da popijete otrov nadajući se da će netko drugi od toga umrijeti“. Nema veće istine o ljutnji od ove. Prije dosta godina sam naučio svoju prvu tehniku otpuštanja. Tada mi je ovo bio veliki problem. Tada sam se još uvijek ljutio na ljude. No, imao sam alat kojim tu ljutnju mogu otpustiti za nekoliko sekundi… nekada mi je bilo jako teško odlučiti upotrijebiti tu tehniku. Jer kako će onda taj na koga sam ljut to znati? Što ako pomisli da je sve u redu, a nije jer ja sam „duboko povrijeđen“ njegovim nedjelom?!
Naša povrijeđenost je samo naša reakcija na ono što se događa. Mi smo tu reakciju izabrali. Isto tako možemo izabrati bilo koju drugu. Neće vam uspjeti iz prve, treba vježbati stoga ne odustajte. Sve se mora vježbati. Hodanje smo učili dugo vremena. Što bi bilo da smo odustali. Govoriti isto tako. Čitati isto tako. Pa čak i one loše navike. Ako ste pušač, sjećate se vjerojatno da vam je na početku cigareta bila grozna. Trebalo vam je vremena da se naviknete. Isto je i sa izborom reakcije na nešto. Naučite birati reakcije na ono što se događa oko vas.
Vezanost za emocije
Dakle, prihvatite. Kako se promijenite, nekim će čudom iz vašeg života nestati ljudi i razlozi koji vas ljute. Hoće li se ljutnja dogoditi i tada? Jako rijetko, ali hoće. Ne postoji osoba koja ne iskušava sve emocije. Postoje samo oni koji ih nisu svjesni ili ih pokušavaju potisnuti. Zanimljivo da se oni često jako ponose na to da su uvijek nasmijani, sretni, da je sve oko njih cvijeće i proljeće. No, oni lažu sebe. Nemojte da im to uspije i s vama. Sad kada možete prihvatiti i ako vam se dogodi ljutnja, bit ćete je svjesni. Sada ju prihvaćate. Više vam nije potrebna drama u životu. To znači da shvaćate kako ste dovoljni. Drama treba onima koji imaju uvjerenje „ja nisam dovoljan“. Ako ste jedan od njih, promijenite svoje uvjerenje koje vam ničemu ne služi.
Emocije su dobre i potrebne. Ne možemo bez njih. Kako je onda loše da smo vezani za njih? Vezanost je destruktivna. Jer tada ćete raditi sve da dođete do emocije. Smjer kretanja bi trebao biti obrnut. Radite stvari radi njih samih. Emocija je rezultat. Ako radite stvari kako bi postigli emociju, emocija se pretvara u cilj. A emocija nikada nije dobar cilj. Tražit ćete uvijek više i više jer vam to nije dovoljno. I nikada nećete biti zadovoljni. Proživite svoje emocije, no nemojte se vezati za njih.
Povezano: Kako možemo promijeniti uvjerenja?
