Presjek duše. Osobnost izražena crtežom. Jedan zaustavljeni trenutak života. Pravilna geometrijska struktura. Sveti krug. Umjetničko djelo. Sve to može biti odgovor na pitanje što je to mandala.
Njezino značenje i vrijednost, međutim, sežu daleko u povijest i drevne kulture koje su ih koristile za izražavanje i prakticiranje svojih religija, kao meditativni alat ili način da prikažu pravilnosti u svijetu koji nas okružuje. Mandalu često vežemo uz istočnjačke religije u čijoj vizualnoj pojavnosti je i najzastupljenija. Ipak, crtež mandale nije samo simbol koji se tiče religija, već se njen dublji smisao nazire i kroz svakodnevne životne pojave. Nalazimo je kako u biljnom, tako i u životinjskom svijetu: u cvijeću, krošnji drveta, morskoj zvijezdi, pa i dalje, u prirodnim pojavama kao što su galaksija, oluja ili pahulja snijega. Čak i neki dijelovi ljudskog tijela imaju izgled mandale, primjerice oko. Iz mandale smo došli na ovaj svijet. Njezin oblik ima jajna stanica te maternica u kojoj raste plod, a naša prva hrana dolazi iz dojke, koju također možemo promatrati kao mandalu. Sve to govori o tajnoj geometriji koja tka naš život i pojave oko nas. Možemo joj se diviti s poštovanjem i gledati na nju kao na umjetničku pojavu u prirodi, pokušati ju razumjeti i naučiti nešto od nje, ili otići korak dalje i iskoristiti ju za osobni rast i razvoj. Kada crtanjem mandala naučimo njegovati svoj duh i koristiti ju za vlastiti osobni razvoj, onda možemo reći da smo našli način da spojimo duhovnost s umjetnošću i damo crtežima mandale jedan posve osobni pečat.
Crtanjem mandala učimo otkrivati šarene pejzaže vlastitih misli, emocija i uvjerenja, bivamo istovremeno kreativni i meditativni, učimo kako se usredotočiti na ono što je u nama, istovremeno ne bivajući izolirani od onog što je izvan nas te zadržati svijest o vlastitom središtu koje je izvor jednog i drugog.
U istočnjačkim religijama, crtanje mandala njeguje se kao obredna aktivnost. Tamo se mandale izrađuju uglavnom od šarenih zrnaca pijeska, a početku izrade prethode brojne psihofizičke pripreme. Budistički svećenik, povučen u osamu u meditaciji osmišljava njen dizajn. Istovremeno, svećenici koji su odabrani za njeno bojanje prolaze svoje pripreme i u konačnici se susreću nad zadanim geometrijskim oblikom koji treba popuniti šarenim pijeskom. Sama izrada mandale traje nekoliko dana, zahtjeva nadljudske vještine pomnosti, koncentracije i mira, kako bi ruka koja drži alat za punjenje praznog crteža mogla usmjeriti zrnca pijeska baš tamo gdje pripadaju. Po završetku crtanja, pijesak kojim se mandala punila sakuplja se u posudu i baca, najčešće u rijeku ili more. Tim činom naglašava se važnost razumijevanja da je naše postojanje na zemlji prolazno i uči nas se štetnosti vezivanja za materijalno. Vjeruje se, također, da pijesak kojim je mandala bila ispunjena donosi obilje blagoslova gradu ili državi u čije je vode prosut.
Za popularizaciju mandala na zapadu možemo zahvaliti švicarskom psihoanalitičaru C.G. Jungu, koji ju je nazivao psihokozmogram tj. Odraz našeg unutarnjeg svemira, naših misli i emocija.
Moje osobno putovanje u svijet mandala počelo je još za vrijeme studija, dok sam dugo vremena provodila u sjedećem položaju učeći za ispite. Primijetila sam da se najbolje odmaram crtajući, pa sam radi osvježenja uma, umjesto fizičkog odmora crtala po rubovima skripti i bilješki. S vremenom sam naučila da me takva praksa puno bolje osvježi u vrlo kratko vrijeme pa je i moje učenje bivalo efikasnije. Crteži koje sam skupljala bili su samo skice i črčkarije, dok me radoznalost nije odvela u istraživanje drugih kultura, gdje sam pronašla slične simbole i pravilne strukture koje su se pojavljivale i na mojim crtežima. Tek puno godina kasnije kad sam se pomnije posvetila samom crtanju i počela ih izrađivati u većem formatu, najprije na papiru, a potom i u računalnim programima, otkrivam da se u toj spontanoj aktivnosti koja naizgled nije služila nikakvoj višoj svrsi, odražava cijeli spektar mojih emocija i stanja koja su bila prisutna kad su ti crteži nastajali. To je bio početak jednog divnog prijateljstva između mene i mandala koji traje još uvijek i koji danas dijelim s drugima.
Danas ipak preferiram crtanje mandala bez ikakvih pomagala, jer osim estetske vrijednosti crteža i samorefleksije kroz nacrtane strukture, veliku važnost igra sam proces smišljanja oblika i bojanje mandale.
Proces izrade mandale možemo opisati kao putovanje koje počinje određivanjem središta, a nastavlja se izgradnjom detalja koje sačinjavaju njenu finu strukturu. Da bismo otkrili gdje je središte crtežu, nužno je da se umirimo i otkrijemo gdje je naše vlastito središte. Da čujemo glas iznutra koji upravlja našom rukom i vodi ju ka vijugama i oblicima koje oko tog središta ispreplićemo. Um koji zaposlimo razmišljanjem o strukturama, prestaje pričati svoje svakodnevne monologe opterećene brigama i dnevnim temama, oslobađajući nam time cijelo prostranstvo naše svjesnosti. Biti svjestan i razmišljati o nečem, nije isto. Biti svjestan znači biti promatrač, biti prisutan, sve vidjeti i sve povezivati, ali ne i biti uhvaćen u vrtlog vlastitih misli. Biti svjestan znači biti u meditaciji. U tom unutarnjem prostranstvu imamo priliku sresti se sa svojom dušom, postati bliski sa svojim emocijama, otkriti poneko uvjerenje ili osobinu na kojoj želimo raditi. Jednom otkriveni, emocije, uvjerenja i osobine, postaju dostupni za transformaciju, ako odlučimo da su nam teret ili prepreka u životu.
Osvještavanje trenutne situacije uvijek je prvi korak do osobnog rasta i promjene.
Dok traje proces crtanja možemo se poslužiti pitanjima koja će biti okidači naših spoznaja. Koje oblike biram crtati? Što mi oni predstavljaju? Ponavljam li ih? Zašto neke oblike izbjegavam? Koje boje koristim? Što o meni govori brzina kojom bojam praznine? Kakve mi se emocije javljaju? Jesam li se na nekom dijelu crteža zadržao dulje, a na drugom kraće? Zašto? Povezujem li elemente crteža s nekim aspektima svog života? Kojim? U kakvom su suodnosu pojedini dijelovi crteža? Što to govori o mom unutarnjem ustrojstvu? Jednom kada bacimo svjetlo u sebe i dozvolimo si vidjeti sadržaj naše nutrine, imamo slobodu odlučiti što ćemo s njim napraviti. Naša svjesnost o tome kako nam je sada, postaje ključić kojim otvaramo vrata promjeni.
Možemo se zapitati: kako znati kada je kraj procesu crtanja, kako ga završiti? To je nešto što se dogodi spontano, u obliku osjećaja zasićenja procesom. Teoretski, jednu mandalu bismo mogli izrađivati cijeloga života i uvijek bismo imali čime nadograditi postojeće. Međutim, introspekcija koja se crtanjem mandala postiže, ima svoj početak, kulminaciju i rasplet. Osjećaj zasićenja govori nam kada da završimo crtež i izađemo iz meditativnog stanja. Uvijek osjetimo kad je dovoljno. To je znak da napustimo crtež i završimo proces.
Mandale nikada ne treba davati na analizu drugim osobama. Naši crteži su naš vlastiti jezik kojim komuniciramo sami sa sobom i naš pomoćni alat u životu. Njime brusimo svoju koncentraciju, razvijamo sposobnost držanja fokusa i jasnoću, bistrimo um, učimo biti u meditativnom stanju, bivamo kreativni, povezujemo se sa sobom i učimo se slušati.
Završeni crtež možemo uništiti nakon što je poslužio svrsi, podsjećajući se da se ne trebamo vezivati kako za materijalno tako i za određene trenutke u životu. Možemo ga sačuvati i proučavati u različitim životnim fazama, s vremenskim odmacima.
Promatranje nacrtanog i traženje simbolike u oblicima koje smo proizveli jednako je vrijedno i korisno kao i sam proces stvaranja. U različitim životnim razdobljima možemo vidjeti da nam naša mandala šalje posve različite poruke i time postaje živo ogledalo koje uvijek iznova zrcali fino filigransko pletivo naše duše, pokazujući nam one dijelove nas koji žele biti afirmirani u sadašnji trenutak.
Čak i ako ih lišimo duhovne dimenzije i njihove uloge pomagača u osobnom razvoju, mandalama i dalje ostaje njihova nezanemariva estetska funkcija. Kao malo umjetničko djelo, uljepšavaju prostor u kojem boravimo i potiču nas da uočavamo ljepotu i sklad i životu i pojavama koje nas okružuju.
Tijekom srpnja i kolovoza vodim individualne radionice/tečajeve crtanja mandala u prirodi. Ovo je prilika koja se neće tako skoro ponoviti. Svi koje je tema zainteresirala i koji se žele upoznati sa svojom nutrinom na zabavan i kreativan način dobrodošli su sa svojim prijavama na adresu: kristijana@povratakdivljezene.com. Termini nisu fiksni, ali nema ih mnogo.
Kristijana Vučetić, www.povratakdivljezene.com
