Svađe i razmirice neizbježan su dio svake veze, ali način na koji se s njima nosimo ključan je za dugoročno zdravlje odnosa. Obično vrijedi pravilo zdrava svađa, zdrava veza. Parovi koji ne razviju emocionalnu inteligenciju i vještine rješavanja sukoba često se suočavaju s osjećajem frustracije, neshvaćenosti i udaljavanja.

Što je prvo što pomislite kada vidite neki par da se stalno svađa i doslovce bore? Bore se da bi dokazali da su u pravu, da nisu pogriješili, da se osjećaju zapostavljeno.

Takva rasprava može sigurno biti neki signal da s vezom nešto doista nije OK. Međutim, iako mogu biti znak neslaganja, svađe su prirodan dio svakog ”putovanja”, jer kroz njih partneri uče kako se međusobno razumjeti i uvažavati. Način na koji se nose s tim razmiricama određuje koliko će njihova veza biti zdrava i stabilna.

Što sve negativno utječe na kvalitetu vaše veze?

Sviđalo se to nekome ili ne, činjenica je da su najuspješniji i najispunjeniji odnosi u ljubavnim vezama obično rezultat dvoje zrelih i psihički stabilnih ljudi koji nemaju problem otvoreno izraziti svoje osjećaje i riješiti nejasnoće koje ih brinu.

Hoće li rasprava ili svađa polučiti neki pozitivan efekt ovisi o tome na koji način to parovi čine. Imati umijeće i vještine za učinkovito upravljanje sukobom ili konfliktnom situacijom nije tako jednostavno kao što se možda čini.

Pitate se zašto? Zato što rješavanje nekih nesuglasica, pa i konflikata, ne samo s voljenom osobom, nego i s bilo kojom drugom u interpersonalnim odnosima, zahtijeva određene vještine iz domene emocionalne inteligencije koje nedostaju u, rekla bih slobodno, devedeset posto slučajeva.

Izazovi s kojima se parovi najčešće suočavaju

Izdvojila bih nekoliko ključnih izazova s kojima se parovi najčešće suočavaju, a koji negativno utječu na njihovu sposobnost da se raspravljaju ili svađaju na konstruktivan i inteligentan način.

1. Nedostatak zdravih uzora

Bebe i mala djeca ovise i oslanjaju se na svoje roditelje te kroz njih (ne)uče o sebi, drugima i svijetu. To je ključno za razumijevanje, jer sve ono što čujemo, vidimo i iskusimo u našim ranim godinama odrastanja, ima ogroman utjecaj na sve ono što se kasnije događa u našim životima odraslih ljudi. Utječe na naše samopouzdanje, samopoštovanje, emocionalnu zrelost i međuljudske odnose. To bi značilo sljedeće… Ako ste odrastali uz emocionalno nepismene roditelje, koji nisu imali znanja, a ni odgovarajuće vještine za suočavanje, prevladavanje i rješavanje sukoba, to će se preslikati i na vas. Odnosno, postoji velika vjerojatnost da ćete i vi kao odrasla osoba biti loše opremljeni za rješavanje međuljudskih nesuglasica, osim ako svjesno ne radite na sebi.

2. Nedostatak vještine emocionalne pismenosti

Ako se i dandanas, kao odrasla osoba, stalno borite s kontrolom i upravljanjem svojih emocija, ili ste odrasli u okruženju punom sukoba i svađa, vrlo je vjerojatno da ćete slijediti isti model, tj. obrazac ponašanja. Možda ste od roditelja naučili izbjegavati sukobe šutnjom i patnjom. Možda ste se žalili drugima umjesto da se uhvatite u direktan koštac s partnerom. Možda se služite zastrašivanjem i emocionalnim ucjenjivanjem druge osobe. Možda sve vidite crno-bijelo, pa jednostavno gurate stvari pod tepih i uvijek popuštate drugome umjesto da tražite neko razumno rješenje. Ovi obrasci nisu zdravi ni učinkoviti. Kada šutite, popuštate, negirate, gurate stvari pod tepih zbog “mira u kući,” ne samo da patite, već uskraćujete sebi i partneru priliku za otvoreni dijalog i zajedničko rješavanje problema.

3. Nedostatak vještina u upravljanju stresom

Ljudi koji se stalno bore da savladaju stres, još ako se dodatno zatrpaju hrpom različitih i često bespotrebnih obveza, dopuštaju da se njihovi problemi samo još više gomilaju, sve dok jednog dana “ne eksplodiraju.” I što se onda obično događa? Obično se neke problematične teme prikazuju kao lista kritika i pritužbi drugoj strani, što još više otežava fokusiranje na iznalaženje rješenja. Umjesto da čekate da bomba eksplodira, kada se pojave neki problemi i sukobi, treba se odmah fokusirati na rješavanje sukoba odnosno rješavanje nagomilanih problema, jedan po jedan.

4. Nedostatak komunikacijskih vještina

Postoje tri glavna oblika komunikacije: pasivna, agresivna i asertivna. Kada je riječ o zdravoj komunikaciji, asertivnost je najučinkovitija vrsta komunikacije. To je zbog činjenice da je jasna, izravna i puna poštovanja. Ova vještina je naučena vještina koja se često zanemaruje kao važna životna vještina. Posljedično, ljudi gravitiraju prema ekstremnim oblicima komunikacije. Tada, ili pasivno izbjegavaju govoriti ostavljajući svoje potrebe nezadovoljenima, ili postanu agresivni zbog čega se primatelj brani od napada, umjesto da sluša.

5. Nedostatak empatije – da se vidi, čuje i razumije osjećaje druge osobe

Posljednje, ali ne manje važno… Da bismo postigli istinsko ispunjenje veze, oba partnera moraju imati osjećaj da se njihove potrebe čuju, vide i osjete. Iako niti jedna svađa s voljenom osobom nije ugodna, istinska empatija može pomoći u premošćivanju nesuglasica.

Dobra je vijest da za zdraviju, ispunjeniju i sretniju vezu postoje gore nabrojane vještine koje možemo naučiti kako bismo unaprijedili svoje upravljanje nesuglasicama, raspravama, svađama i konfliktima. Što budemo bolji u prevladavanju sukoba s osobama koje volimo, to će i naš odnos biti rezistentniji na izazove.

Povezano: 5 načina kako se možemo bolje raspravljati

www.focusin-holisticlifestyle.com