Koliko puta ste se zapitali zašto u životu ponavljate iste obrasce ponašanja ili osjećate teret za koji ne znate odakle dolazi? Možda je odgovor skriven dublje nego što mislimo – u prošlosti naših predaka. Sve što su proživjeli, svaki neizrečeni osjećaj ili neriješena trauma, ostavlja trag na generacijama koje dolaze. Sistemske konstelacije pomažu da se oslobodimo utjecaja prošlosti.
Naša obitelj nije samo izvor života, već i nevidljivi sistem koji upravlja našim sadašnjim odnosima, zdravljem i životnim smjerom. Kroz metodu sistemskih konstelacija otkrivamo kako prošlost naših predaka oblikuje našu sadašnjost – i što možemo učiniti kako bismo prekinuli taj lanac i živjeli slobodnije.
Transgeneracijski utjecaj
Prije deset godina u časopisu Nature Neuroscience objavljeni su rezultati istraživanja provedenog na Sveučilištu Emory u Atlanti koji su privukli veliku pažnju znanstvene javnosti u cijelom svijetu. Istraživači su raspršivali miris trešnjina cvijeta u kaveze miševa i pritom ih izlagali neugodnim strujnim udarima. Tako su miševi naučili da se trebaju bojati inače ugodnog mirisa. Potom su u pokuse uključeni i potomci miševa te je otkriveno da su reakcije straha izazvane mirisom trešnjina cvijeta bile vidljive u drugoj i trećoj generaciji miševa unatoč činjenici da oni nisu bili izloženi strujnim udarima. Daljnjim ispitivanjima se utvrdilo da su se u regijama mozga odgovornim za nju dogodile strukturne promjene, kako u prvoj generaciji miševa, tako i kod njihovih potomaka. Doživljaj straha i bola je na biokemijskoj razini promijenio funkcioniranje živčanog sustava miševa koji su mu bili neposredno izloženi, ali i njihovim potomcima. Taj prijenos informacija među generacijama zove se transgeneracijski utjecaj.
Sistemske konstelacije
U radu s klijentima, njemački filozof i psihoterapeut Bert Hellinger iskustveno je uočio postojanje transgeneracijskih utjecaja. S tim u vezi, i važnost promatranja pojedinca i njegovih životnih okolnosti u kontekstu obitelji iz koje potječe, ali i svih drugih sistema kojima pripada. Na temelju dobivenih uvida, devedesetih godina prošlog stoljeća razvio je metodu koju je nazvao sistemske ili obiteljske konstelacije, poznate i kao Poredak ljubavi. Iako su nastale iz psihoterapijskog rada, prerasle su njegove okvire. Ponudile su uvide i spoznaje o funkcioniranju ljudskih odnosa na individualnoj, obiteljskoj, nacionalnoj i globalnoj razini.
Obitelj je primarni sistem kojemu pripadamo. Neprorađeni gubici, neintegrirana bol i tajne koje obavijaju tragične i neželjene događaje u obiteljskom sistemu onemogućavaju nas da živimo svoj život u punini i kako želimo. Ono što je isključeno, ima najveću moć nad nama. Upravlja njime djelujući kroz sistemske zakonitosti koje je Hellinger nazvao nevidljivim zakonima ljubavi. Oni su jednostavno prisutni, iako ih je teško objasniti. No, ako ih se ignorira i krši, to otežava protok ljubavi. Primarno unutar obiteljskog sistema, i manifestira se na najrazličitije načine u životima njegovih članova.
Povezano: Transgeneracijska trauma
Nevidljivi zakoni ljubavi
Iako je svatko od nas jedinka za sebe koja ima svoj život i put, ujedno smo i dijelovi većih sistema, odnosno sustava poput obitelji, nacije, vjerske zajednice, poslovnog okruženja i društva. Oni posjeduju sljedeće karakteristike:
- sistem je cjelina koja se sastoji od međusobno povezanih elemenata
- sistem kao cjelina posjeduje osobine koje nadilaze karakteristike svakog pojedinog elemenata i više je od pukog zbroja tih elemenata
- promjena jednog elementa u sistemu dovodi do promjene svih ostalih elemenata sistema kao i sistema u cjelini
- sistem funkcionira po određenim zakonitostima
- sistem prirodno teži očuvanju svoje cjelovitosti i unutarnje ravnoteže.
Iz ovih karakteristika sistema proizlaze nevidljivi zakoni ljubavi. Oni održavaju cjelovitost sistema, poredak i ravnotežu uzimanja i davanja unutar njega. Svaki član sistema pripada i ne može biti isključen od strane drugih članova zato što oni iz bilo kojeg razloga ne žele da budu dio sistema (zakon cjelovitosti). Svaki član ima svoje mjesto u sistemu, ovisno o vremenu dolaska u sistem i važnosti za njegov opstanak (zakon poretka). Također, ovi zakoni podržavaju ravnomjernu materijalnu, emocionalnu i svaku drugu razmjenu između članova sistema (zakon ravnoteže primanja i davanja).
Kada su ovi zakoni narušeni ili zanemareni dolazi do napetosti, neravnoteže ili blokade u sistemu. To se odražava u životima njegovih članova u vidu zdravstvenih problema, ovisnosti, općeg nezadovoljstva životom ili nedostatka životne energije, narušenog obiteljskog i drugih međuljudskih odnosa, nemogućnosti ostvarivanja partnerskog donosa, problema s roditeljstvom, poslovnog neuspjeha i financijskih problema, kreativne blokade, sklonosti nesrećama, obiteljske tragedije (samoubojstva i ubojstva, incest, zlostavljanja) itd.
Što se događa na dubljoj, nesvjesnoj razini?
Sistem čuva svoju cjelovitost tako što prihvaćamo sve onako kako jest i sve koji mu pripadaju. Zadržava prirodni poredak kad prednost imaju oni koji su došli ranije, uložili više ili su važniji za opstanak sistema. I konačno, ljubav neometano teče kroz sistem i naš život kad su uzimanje i davanje između članova u ravnoteži. Djelovanje ovih zakona odvija se na razini duše, skriveno od našeg uma i onoga što nam je oku vidljivo. Upravo se u konstelacijskom procesu razmiče vidljivi površinski sloj našeg življenja i otkriva što se događa na dubljoj, nesvjesnoj razini. Tek kad zavirimo tamo, možemo u potpunosti razumjeti značenje izreka poput „čovjek nije otok” ili „krv nije voda”.
„Polje” koje zna
U svojstvu metode osobnog razvoja, sistemske ili obiteljske konstelacije mogu se provoditi individualno i grupno, uživo i online. Ključno je u radu poštovati sistemske zakonitosti i povezati se s energijom „Polja” iz kojeg dolaze informacije, bez kojih ovaj rad ne bi bio moguć. Specifičan način na koji se konstelacije odvijaju, a „Polje” funkcionira, još nije dobio svoje znanstveno obrazloženje i potvrdu. Ali, čini se da su spoznaje koje dolaze iz novijih grana znanosti, poput kvantne fizike, teorije morfičkih polja i epigenetike, najbliže tome. U skladu s tim, konstelacije se primarno smatraju fenomenološkom, odnosno iskustvenom metodom, koja ima iscjeljujuće učinke na zasad neobjašnjiv način.
U individualnom radu se za predstavnike članova sistema najčešće koriste figurice, a dostupna su i softverska rješenja za konsteliranje. U grupnom radu sudionici su ti koji u postavljanju nečijeg rada preuzimaju ulogu članova njegovog sistema. Koje će to uloge biti, ovisi o temi s kojom osoba pristupa konstelacijskom radu. Najčešće su to druge osobe iz obiteljskog ili nekog drugog sistema kojem osoba pripada. No, to mogu biti i nematerijalni ili apstraktni pojmovi poput bolesti, neke emocije ili stanja, imenovanog problema, prirode, Boga itd., jer sve ima svoju energiju i kroz „Polje” komunicira s nama.
U komunikaciji s „Poljem” služimo se ključnim informacijama. Ono nam na isti način odgovara kroz izjave predstavnika i zapažanja voditelja. Iz „Polja” izranjaju informacije koje mogu sezati i nekoliko generacija unatrag. One razotkrivaju destruktivne obiteljske dinamike, nerazriješene traume i obiteljske tajne koje negativno utječu na članove obitelji i narušavaju njihove sadašnje odnose.
Iscjeljujući učinci konstelacija
Sistemske konstelacije izvlače na svjetlo dana dubinske uzroke naših problema. Onih koji su u ovom trenutku ključni za naš razvoj, a koji nam nisu bili dostupni i vidljivi na svjesnoj razini. Slikovito rečeno, rasvjetljava se naša „upletenost” u neku situaciju iz obiteljskog sistema zbog koje je u njemu otežan ili zaustavljen protok ljubavi. Kada dobijemo potrebne uvide, otvara se mogućnost za razrješenje koje će obnoviti ljubav i pokrenuti nas s „mrtve točke”.
Da bismo to mogli, pristupamo im otvoreni za sve što će nam se kroz uvide otkriti. Konstelacijski stav polazi od pretpostavke da ne postoje „osjetljive” ili neprihvatljive teme. Ne postoji ništa u što ne bismo mogli pogledati. Upravo suprotno, ono što se izbjegava vidjeti i prihvatiti postaje ugrožavajuće i djeluje destruktivno na sistem i njegove članove. Ako dobivene uvide nismo spremni prihvatiti na taj način, ne možemo iskoristiti puni potencijal kojim oni mogu pridonijeti našoj dobrobiti.
Integracijom uvida u našoj svijesti, energija koja je u obiteljskom sistemu bila blokirana događajima iz prošlosti, oslobađa se i podržava naš sadašnji život. Na raspolaganju nam je za ono što u njemu želimo ostvariti. Nerijetko, pri razrješenju situacije u samom konstelacijskom radu, klijent osjeti fizičko rasterećenje u obliku opuštanja mišića, strujanja energije kroz tijelo ili subjektivnog osjećaja lakoće.
U konstelacijama nema suvišnih tumačenja i vrednovanja. Svakoj temi, pitanju ili problemu klijenta pristupa se neutralno kao pojavnom fenomenu bez moralnog ili bilo kojeg drugog prosuđivanja. Dobivene se spoznaje ne interpretiraju na mentalnoj razini. „Mentaliziranje” dobivenih uvida kroz analiziranje, uspoređivanje i vrednovanje ometa ovaj rad i njegovo djelovanje na razini duše. Upravo je integracija na toj razini nužna da bismo imali koristi od konstelacijskog rada.
Konstelacije u službi očuvanja zdravlja
Konstelacije se primjenjuju u radu s pojedincima i obiteljima koje su se suočile sa životnim problemima. Od teške bolesti, samoubojstava i smrti preko incesta i drugih oblika zlostavljanja do nevjere, rastave ili pobačaja. Poticaj za uključivanjem u ovaj rad mogu biti i naizgled „manji” problemi poput kreativne blokade, nezadovoljstva poslom ili nekim konkretnim međuljudskim odnosom ili, naprosto, nedefiniranim osjećajem neispunjenosti i besmisla koji nas prati kroz život.
Ipak, zdravstveni problemi su uglavnom najčešći razlog zbog kojega ćemo se odlučiti na postavljanje svoje konstelacije. Ono što se obično razotkriva u konstelacijskom procesu jest da pojava bolesti kod nekog člana sistema upućuje na neki nerazriješeni događaj ili situaciju iz obiteljske prošlosti koji tako stvara pritisak na pojedinca da rasvijetli o čemu se radi. Najčešće je to isključenost neke osobe iz obiteljskog sistema koja traži svoje mjesto u njemu. Simptomi mogu biti i posljedica problema u odnosima s drugima ili neusklađenosti s vlastitim potrebama i željama što rezultira potpuno neautentičnim življenjem.
Bolest je tu da ukaže na nekoga ili nešto što zahtijeva pažnju, a bilo je zanemareno i ignorirano. Simptomi potiču, a može se reći i prisiljavaju, oboljelu osobu da pogleda u ono što treba, a najčešće ne želi. Ako se proces uspješno okonča i sve što je potrebno povezati i uključiti biva integrirano na svoje mjesto u sistemu, simptomi se mogu povući jer je bolest izvršila svoju dužnost.
Povezano: Život pod maskama: Kako traume prošlosti oblikuju našu stvarnost
Pomireni s prošlošću
Konstelacije mijenjaju nas kao jedinku, naše viđenje sistema kojima pripadamo i naš doživljaj svijeta. Poučavaju nas što doprinosi našem zdravlju, a što nas može odvesti u bolest. Što trebamo činiti, a što izbjegavati da bi naši odnosi s drugima bili skladni, a život ispunjen i u ravnoteži. Kako ćemo znati živimo li u skladu s prirodnim zakonima ljubavi? Osjećat ćemo duboko u sebi da je naš život doista naš. Bit ćemo ispunjeni životnom energijom, mirom, ljubavlju i jasnom vizijom svoje životne svrhe. Bit ćemo u suglasju s prošlosti, sa svime što je bilo upravo onako kako je bilo, sa životom koji je do nas došao kroz naše roditelje, djedove i bake te generacije i generacije predaka prije njih.
I tako, pomireni s prošlošću i sudbinama naših predaka, s osjećajem njihove podrške i ljubavi, možemo slijediti svoj put i proživjeti svoj život na dobar način.
Autorica: mr. sc. Tihana Malenica Bilandžija