Partnerski odnosi pružaju podršku i zajedništvo, no mogu postati teret ako nema ravnoteže u osobnom rastu. Odabir između samostalnosti i partnerskog života utječe na naše emocionalno stanje, osobni rast i svakodnevnu sreću. Donosi li lakši život samostalnost ili partnerski odnos?
„Cijeli si život birala lakši život.
Kako lakši?
Da, jer si sve učinila sama.
Nikad nisi dala svoje srce nekom drugom.
Nikad ne riskiraš bol zajedništva.
Lako je biti sam.
Biti s nekim je teško.
Kao i sve dobro u životu“… dio je dijaloga iz filma Find me falling.
Što je lakše, a što teže mogla bi postati svojevrsna diskusija, bolje rečeno debata.
Samostalnost: Lakše vs teže
Ili privilegija je biti sam. Tamo gdje ostaviš, tamo ćeš i naći. Odluke i odgovornost ne polažeš nikome osim sebi. Kvaliteta tvog života ovisi o tvojoj kreativnosti. Možeš cijeli dan tugovati i predbacivati si stanje u kojem se nalaziš, a možeš se uhvatiti posla. Obnoviti svoje stare hobije, ideje koje si započela i nikad nisi završila. Možeš krenuti na tečaj novih vještina. Možeš završiti edukaciju i prekvalificirati se. Možeš skupiti novac za neko putovanje koje želiš već duže vrijeme. Da, sve to možeš napraviti da ne objašnjavaš razloge zašto, baš nikome. Nisi ograđena situacijama koje bi te mogle spriječiti u tome.
Da, teže je financijski biti sam i ne možeš jedan dan ne raditi ništa, a očekivati nešto ili prebaciti taj kreativni dio posla svog života drugoj osobi.
Kvaliteta tvog života, a ujedno tvoje emocionalno stanje, zaista ovisi o tvom osmišljenom mozaiku, ama baš svakog dana.
Da, teže je, jer ima više situacija u koje se moraš odvažiti sama bez obzira koliko te strah ili koliko ti je neugodno negdje otići ili realizirati nešto. Možeš osjetiti nelagodu kad trebaš obaviti neke poslove, realizirati dogovore i slično.
Jedini oslonac si sama sebi.
Zato i imamo sretne i nesretne osobe koje su same.
Važnost kompatibilnosti i rasta u partnerskim odnosima
Naučili smo kako ne treba biti sam jer mi smo socijalna bića. Ulazimo u veze. Poneke su sretne i traju, dok druge se raskinu, pa smo nesretni. Najteže su one koje ne funkcioniraju, a ostajemo u njima jer nas vežu krediti, djeca, a možda i psihološko-emocionalna povezanost/ovisnost.
Biti u vezi pod uvjetom nije lako, čak je i opasno po zdravlje. Mogu se pojaviti svađe, prijevare i još mnoge teže stvari. Teško je to nositi na leđima i živjeti dalje kad svi očekuju da smo dobro i nasmijanih lica, veselog i vedrog glasa.
Ipak je vidljiva teškoća koja se javlja, a zovemo ju mentalna vezanost. Kada jedan partner iz navike više ne može otići gdje želi ako to ne želi i druga osoba. Takva patnja zbog neispunjenih potreba nije zdrava za jednog i za drugog partnera.
Lako je živjeti u paru ako partneri dozvoljavaju jedan drugome prostor za rast i neovisnost. Odnosno ne sprječavaju jedno drugo da napreduje.
U knjizi „Ženska mudrost, žensko tijelo“, autorica kaže da rastava nastupa kad jedan partner preraste drugog. Naime jedna je osoba spremna stalno nadograđivati se, educirati se, biti u trendu, dok druga je odustala i zabila se u jedan kutak svog života iz kojeg ne izlazi. Nastupa obostrana patnja i nezadovoljstvo.
Lijepo je biti i razgovarati s kompatibilnim sugovornikom jer to nas čini pametnijim, ljepšim, sretnijim, živim. Lijepo je stvarat zajedništvo sa sličnim ili istim interesima. Tada je i život lakši, a da ne govorimo o financijskoj odskočnoj dasci koja je puno čvršća.
Povezano: Na vrhuncu smirenosti
Sve prolazi, ostajemo mi
Dopustiti sebi biti ovisan o drugoj osobi jer smo se previše opustili nije dobro za nas niti za osobu na koju smo se oslonili. To prestaje biti partnerska veza i postaje teret. Osim što nas spajaju isti interesi, polovica pada na različitosti koje trebamo tolerirati. Svakoj osobi potrebna je tišina, mir i razgovor sa sobom i svojim prijateljima. Razgovor s novim još nepoznatim ljudima. Tako možemo razmjenjivati mišljenja, životna iskustva, preispitati sebe gdje smo, do kuda smo došli i kamo želimo ići.
Kad osoba ne može više ući u kafić ili restoran bez pratnje muža možemo reći da je izgubila onu pravu sebe i unutarnju snagu.
Smije li osoba koja je u braku otići na sedmodnevno putovanje planinarenja u neku državu svijeta sama bez partnera u nekoj nepoznatoj skupini ljudi?
Nema ih, ili ih ja nisam upoznala. Rijetki su.
Kako je sve više ima samaca turističke agencije imaju dobrog prostora za rad.
Prije mnogo godina sam objavila članak o singl sedmodnevnom putovanju na more. Mnogi su ga ocijenili kao svoju neostvarenu želju već godinama. Ostala je samo želja i žaljenje što to nisu još ostvarili.
Ne trebamo se rastati da bismo počeli živjeti. Mislim da ne smijemo nikada zaboraviti na sebe i podastrti sebe za tuđe ciljeve bez obzira radi li se o partneru ili djeci. Kada postanemo čvrsti u tome, iako je to teško, isplatit će nam se. Nismo došli na ovaj svijet da bismo udvoravali drugima, već da bismo ulagali, uveseljavali i udovoljavali sebe. Sretni mi, sretni svi.
Tko još voli slušat tuđe bračne razmirice? Nitko.
A tko voli slušati druge koji će rado prenijeti nova životna iskustva koja su okusili tijekom života? Svi.
Bez obzira živiš li sama ili s partnerom, ne opuštaj se i svaki dan živi kao da je prvi, poseban i drugačiji od svih dosadašnjih. Život prolazi, kakav god bio. A što ostaje? Ostajemo mi.
Ovu kolumnu možeš poslušati i u audio obliku KLIKNI.
Povezano: Samački život može biti dobar ili loš, mi smo kormilari koji upravljamo svojim životom
